Koliko je važna kardiovaskularna rehabilitacija za pacijente s kardiološkim oboljenjima

Autor: Doc.dr.med.sc. Daniela Lončar, specijalista kardiologije

Kardiovaskularne bolesti (KVB) su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu koji sudjeluje u ukupnoj smrtnosti sa 48 posto (i to 54 posto smrti u žena i 43 posto smrti u muškaraca). Stopa smrtnosti od KVB-a raste u nerazvijenim i zemljama u tranziciji.

Od svih uzroka smrtnosti u BiH, 50 posto stanovništva umire od KVB-a. Kardiovaskularne bolesti su brojne i raznolike – od arterijske hipertenzije, poremećaja srčanog ritma, oboljenja srčanih zalistaka, do srčanog udara (infarkta miokarda) i zatajenja srca. Većina kardiovaskularnih oboljenja je hronična i zahtijeva redovno uzimanje lijekova i redovne kontrole kod kardiologa. Uprkos tome, 1 od 5 pacijenata koji su preživjeli srčani udar (infarkt miokarda) ima drugi kardiovaskularni događaj u prvoj godini nakon srčanog udara! 

Skraćivanje dužine bolničkog liječenja pacijenata s srčanim udarom  skraćuje i vrijeme koje je neophodno za potpuni funkcionalni oporavak pacijenata te stjecanje vještina potrebnih za praćenje fizičke aktivnosti i edukaciju. Kako bi se smanjila mogućnost ponovnog javljanja kardiovaskularnog događaja u pacijenata s oboljenjem srca i kako bi se ti pacijenti što ranije vratili svojim uobičajenim aktivnostima, neophodno je da se pacijenti s oboljenjem srca i krvnih sudova upute na program kardiovaskularne rehabilitacije. 

Kardiovaskularna rehabilitacija obuhvata skup mjera i postupaka sa svrhom postizanja najboljeg mogućeg fizičkog, psihološkog i socijalnog stanja, tako da pacijenti nakon akutne epizode kardio­vaskularne bolesti, znatnim dijelom svojim vlastitim snagama, očuvaju, tj. ponovo zauzimaju mjesto u zajednici i nastavljaju s dotadašnjim aktivnim životom. Uključivanje u program kardiovaskularne rehabilitacije neophodno je kod pacijenata do 12 mjeseci nakon akutnog infarkta miokarda, kardiohirurškog zahvata (hirurška zamjena zalisk ili bypass operacija, koja se provodi kod pacijenata sa suženjima krvnih sudova koji snabdijevaju srce krvlju, a nije moguć drugi oblik liječenja), pacijenata sa stabilnom anginom pektoris, srčanom slabošću, nakon ugradnje kardiovaskularnih implantabilnih uređaja (kod pacijenata s poremećajem srčanog ritma), nakon transplantacije srca, pacijenata s oboljenjima arterija.

Pet je komponenti kardiovaskularne rehabilitacije:

1. fizički trening (vježbe disanja i razgibavanja, opterećenje na bicikl-ergometru, vježbe u prirodi i šetnje trim-stazama, rekreacijsko plivanje), 
2. zdrava ishrana, 
3. tehnike opuštanja, 
4. medicinska terapija (redovno uzimanje lijekova), 
5. prestanak pušenja. 

Najvažniji učinci kardiovaskularne rehabilitacije jesu: 

• poboljšanje funkcionalnog kapaciteta (podnošenja napora), 
• smanjenje simptoma bolesti, 
• poboljšanje lipidnog statusa (masnoće u krvi), 
• smanjenje pušenja, 
• poboljšanje osjećaja dobrog zdravlja i smanjenje stresa, 
• smanjenje smrtnosti. 

Pacijenti kod kojih su provedene intervencije iz programa kardiovaskularne rehabilitacije imaju manju ukupnu i kardiovaskularnu smrtnost, bolju funkciju lijeve srčane komore, manju učestalost arterijske hipertenzije, šećerne bolesti ili periferne arterijske bolesti.

Svrha ovog članka je upoznati čitaoce s pozitivnim učincima kardiološke rehabilitacije, a sve s ciljem da se pacijentima s oboljenjem srca, kad god je to moguće, omogući provedba kardiološke rehabilitacije.