Na povratak tvoj čekam

Autor: dr Lejla Divović Mustafić, specijalista interne medicine

Jutro je, pet sati i petnaest minuta. Ponedjeljak, početak radne sedmice. Dovoljno za traumu. Budim se tačno minut prije alarma - po navici. Dok nešto kasnije ispijamo prvu “bosansku” za taj dan, suprug me čudno promatra. Podsmijava se malo, osjetim igra mu desni ugao usne. “Ok”, pitam, “hoćeš mi reći o čemu je riječ?”

Jedva je dočekao, odmah kreće reprezentativnim tonom; “Bilo je oko četiri sata. Prvo si počela da hrčeš (već poražavajuće!), a potom je krenulo to neko ludilo sa očnim jabučicama. Pomislio sam u jednom trenutku da će da ti iskoče”. Razmišljam - vjerovatno sam sanjala. Imam ja tih opetovanih noćnih mora. Naprimjer, opet nisam završila četvrti razred Srednje muzičke škole jer zbog straha nisam izašla na završni ispit iz solfeggia kod prof. Vatrenjak. Spram tog horora, horor zvani “polaganje anatomije” je mačiji kašalj. Suprug nastavlja; “Pjevala si u snu i to Vjetrovi tuge, Hanke Paldum. Nikada je ni uživo nisi bolje otpjevala, samo me brine što si se na kraju svađala oko nekog honorara i derala se na nekog Ibru jer je orkestar umjesto iz A svirao iz G”. Razmišljam, stres.  Da meditiram, “uzemljujem se”, pijem kamilicu, odselim na pusti otok? Imam sleep apneu, to je sigurno u vezi sa mojim srčanim popuštanjem. Znate, svi ljekari boluju od svojih boljki, ja potajno dugi niz godina bolujem od srčanog popuštanja. To srčano popuštanje i ja smo u jednoj simbiozi, to je moje čedo koje sa velikom ljubavlju njegujem i hranim. Nedim mi čita misli: “Da, znam već, u popuštanju si. Možda bi bilo dobro da uradiš ultrazvuk srca, čisto da potvrdimo tu dijagnozu za ozbiljno. Samo vidiš, u ovom snu nije ti to do srca nego do Bore, sto posto.” Da, postoje i takvi snovi, netraumatski. Povremeno odigram poneku ulogu u tom filmu, valjda da bih bila što bliže Bori. Ostalo mi iz srednje škole kada sam zbog gospodina Mirsada Tuke znala napamet repertoar Narodnog pozorišta - na radost moje tadašnje profesorice bosanskog jezika i na žalost mojih roditelja kojima se kosa na glavi dizala na samu uvodnu špicu filma Ademira Kenovića iz 1991. godine “Praznik u Sarajevu”. U tom filmu odigrah sinoć tako maestralno Hanku Paldum. I danas, ovako matora, često gledam film. Ne znam je li zbog filma, Bore ili zbog nostalgije, želje ili sna da ponovno vratim te devedesete, bar onakve kakve ih ja želim pamtiti. I danas mi nosnice zapahne Cacharelov Anais Anais kome je moja majka tako uporno bila vjerna tih godina. I danas osjetim oštrinu zime, čujem u glavi muziku iz gore pomenutog filma i vidim roditelje kako se u zadimljenoj prostoriji pripijaju jedno uz drugo uz pjesmu Drage Diklića “Na povratak tvoj čekam”. Sjetim se ukusa After Eighta koji smo kupili na otvaranju novog dijela Skenderije. I danas u mislima držim Barbiku koju sam dobila za doček te 1991. godine i ljutim se što me osam godina stariji rođak ponovno ostavlja i sa društvom odlazi u “BB”. I danas se kunem da ga nisam cinkala za cigare. San ili želja? 

Zašto je san toliko bitan? Ispitivanja su pokazala da optimalna količina sna neophodna za funkcionisanje ljudskog organizma zavisi o starosnoj dobi. Tako se osobama od 18 do 64 godine života preporučuje 7 do 9 sati sna. San ima višestruke benefite za zdravlje: poboljšava memoriju, radnu produktivnost, prevenira nastanak depresije, poboljšava metabolizam, čime smanjuje rizik od razvoja pretilosti, poboljšava imuni sistem, reducira mogućnost razvoja inflamatornih procesa, djeluje na srce. Da bi san bio kvalitetan, podrazumijeva se da osoba koja spava treba da prođe odgovarajuće cikluse: NREM (Non Rapid Eye Movement) i REM (Rapid Eye Movement). NREM ciklus se dalje dijeli na: N1 - prelazni period između sna i jave; N2 - stanje u kome više nismo svjesni okruženja u kome se nalazimo, stanje u kome lagano počinje da pada tjelesna temperatura, pada brzina rada srca, krvni pritisak te broj respiracija; N3 - stanje najdubljeg sna, ujedno i najznačajniji period sna tokom koga dolazi do oslobađanja hormona, te potpune mišićne relaksacije. 

REM faza obuhvata 25 posto sna tokom kojeg je moždana aktivnost najizražajnija. U toku REM-a sanjamo. Snove prati kontinuirana aktivnost očnih jabučica. Ovo je faza bildanja mentalnih i fizičkih sposobnosti. Apnea predstavlja prekid toka vazduha kroz disajne puteve za period duži od 10 sekundi. Hipopnea je redukcija protoka vazduha kroz disajne puteve za manje od 50 posto od uobičajenog, a najčešće je posljedica smanjenog transporta kisika crvenim krvnim zrncima. 

Sleep apnea sindrom je skup simptoma u koje ubrajamo hrkanje, nemiran san, jutarnje glavobolje, dugotrajno spavanje tokom dana u kombinaciji sa 10 do 15 apnea ili hipopnea po satu tokom večernjeg sna. Sleep apnea može biti: opstruktivna (OSA) i centralna (CSA). CSA se može javiti kao posljedica moždanog krvarenja, tumorskih procesa na mozgu, spavanja na visokim nadmorskim visinama. Patofiziološki proces CSA zasniva se na blokadi funkcije mišića koji učestvuju u respiratornom procesu, a pod kontrolom su respiratornog centra smještenog u produženoj moždini i ponsu. Osobe sa CSA najčešće ne hrču. 

OSA se javlja u većini slučajeva kod osoba muškog spola, preko 60 godina starosti, visokog BMI (indeksa tjelesne mase), pušača, potatora i osoba koje konzumiraju velike količine sedativa. Razlog OSA može biti i anatomski: mala brada, devijacija nosnog septuma, anomalije gornjih disajnih puteva. Usljed smanjenja tonusa mišića ždrijela, nepca i jezika, baza jezika zapada straga i meko nepce se spušta, čime je onemogućen normalan tok vazduha. Usljed neadekvante dopreme kisika do pluća te porasta vrijednosti ugljičnog dioksida, dolazi do aktivacije perifernih receptora koji signale prenose do respiratornog centra. Posljedica toga je naglo buđenje i ponovna uspostava disanja te aktivacija simpatičkog nervnog sistema. Usljed opetovanog forsiranog inspirija (udisaja), kroz sužene ili zatvorene gornje disajne puteve, stvara se negativan pritisak unutar grudnoga koša. Taj negativan pritisak onemogućava srčanom mišiću smještenom unutar grudnog koša da, uobičajenom snagom srčane kontrakcije, izbaci krv iz lijeve komore u aortu. Zbog toga se srčani mišić napreže, povećava se tzv. afterload, što za posljedicu ima hipetrofiju miocita i posljedičnu nekrozu (odumiranje) istih.  S obzirom da miociti nemaju mogućnost regeneracije, njihovo mjesto zauzimaju umnožene stanice vezivnog tkiva. Taj proces se naziva miokardna fibroza. Opisani mehanizam jedan je od mogućih uzroka nastanka srčanog popuštanja. Kod 50 posto pacijenata sa OSA javlja se i noćna hipertenzija, kao i maligni poremećaji srčanog ritma, a koronarna ishemijska bolest srca je dvostruko zastupljenija kod osoba sa sleep apneom u odnosu na kontrolnu grupu. Dijagnoza sleep apnee se postavlja polisomnografijom. Polisomnografija jeste cjelonoćno digitalno praćenje te naknadna kvantifikacija fizioloških varijabli uz pomoć kompjuterskih programa u posebno kontrolisanim bolničkim uslovima. Kontinuirano se nadziru električna moždana aktivnost, pokreti očnih jabučica, mišićna aktivnost, EKG, protok zraka, pulsna oksimetrija, položaj tijela, hrkanje, pokreti nogu. Postavljanju dijagnoze može doprinijeti i Epworthova skala koja se može pronaći na internetu. Terapija u težim slučajevima se oslanja na primjenu aparata sa kontinuiranim pozitivnim pritiskom (CPAP). Aparat se sastoji iz male turbine koja stvara pozitivni pritisak. Pozitivni pritisak djeluje na disajne puteve pacijenta preko maske, šireći ih i omogućavajući njihovu prohodnost. Stručnjaci kažu da je za bolji san neophodno povećati izlaganje sunčevoj svjetlosti, a smanjiti izloženost plavom svjetlu telefona i tableta, ne konzumirati kofein kasno jer se zadržava u tijelu šest do osam sati, buditi se i ići na spavanje u isto vrijeme, smanjiti unos alkohola, podesiti temperaturu okruženja na 18 do 20 ^oC, ne konzumirati hranu četiri sata pred spavanje, relaksirati se u toploj kupki pred san i sanjati što više. 

29- ti je maj 2021. godine, sunčano je poslijepodne na Baricama u blizini Sarajeva. Scena je gotovo filmska dok čekamo da roštilj bude gotov, nazdravljamo životu višnjevačom, pratimo uglas Hanku dok joj glas dopire negdje iz daljine sa radija. Gazda Čedo zadovoljno trlja rukama i donosi svježe kuhana jaja sa sirom da se zamezi dok se čeka. Dan je lijep. Život je dobar. Ultrazvuk srca je odličan. Skoro mi je 39 godina i rukujem se po prvi put sa Borom. Nisam sigurna da li je moja izvježbana samouvjerenost ikada bila toliko labilna kao tog trenutka kada je moj suprug gospodinu Mirsadu Tuki rekao: “Vi ste omiljeni glumac moje supruge”. Gospodin Tuka ni nalik Bori. Zašto bi i bio. Boro je samo jedan od mnogih sarajevskih mangupa. Zaboravljen, kao i to Sarajevo. 

Dok ispijam sa suprugom prvu bosansku tog jutra, konstatujem kako sam zaboravila pitati Boru gdje je snimljena scena u kojoj sam igrala. Mislim, u Mehinoj kafani na Sedreniku. Ona više ne postoji, kao ni to vrijeme, taj miris... Dok pletem neke nove mirise oko svoga života, kao dijete sretna što mi se ostvario san, započinje još jedan ponedjeljak. Kao za sebe komentarišem: “Da mogu i ja bih tebe upoznala sa Michelle Pfieffer”. “Pih”, odmahuje rukom, “ona je sad pomalo kao baba, nego ako budeš mogla sa Angelinom Jolie, neću imati ništa protiv”.   

Vjerujem u snove čak i onda kada ih sanjam na javi. Snovi su da se sanjaju i da se žive.