Tko ili što se krije iza akronima PAMM ili OAB?

(Preaktivni mokraćni mjehur – sve češći fenomen u urološkoj praksi)

AUTOR: Dr. sc. Katica Pavlović, dr. med., specijalistica urologije

Prekomjerno aktivni mokraćni mjehur PAMM ili OAB (eng. OverActive Bladder) je  zastupljen pojam u urološkoj praksi, pojam o kojem se sve više govori u urološkim ambulantama na pregledima kako muške tako i ženske populacije. Pod okriljem skraćenice PAMM ili OAB koja vam se postavi kao dijagnoza od vašeg urologa uistinu stoji pregršt simptoma donjeg mokraćnog sustava koje ste netom prije izgovorili svom urologu. 

Na prvi pogled zaprepašteni onim što pročitaju ukoliko nisu zatražili objašnjenje kompetentne osobe, zbog svoje znatiželje i potrebe da se čim prije educiraju o svemu, upuštaju se u potragu za traženjem pojmova na sveznalici - “doktoru” Googleu. Tamo baš svega ima, točnog i informativnog i manje točnog i besmislenog, a kada se radi o nama, osobno najčešće prevlada strah, oči nam postaju velike i sve što pročitamo su upravo naši simptomi. U našoj podsvijesti bolest je tada već u uznapredovaloj fazi jer upravo biramo najcrnje informacije i najgore moguće scenarije. Čitajući more novih informacija, pronaći ćemo tamo sljedeće… 

Sindrom prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura je klinička dijagnoza koja se postavlja na osnovi karakterističnih simptoma poput urinarne urgencije, frekvencije i nokturije, sa ili bez urinarne inkontinencije.

No, što sad pak znači sve ovo? Naime, sve ovo navedeno jeste pregršt simptoma donjeg mokraćnog sustava koji se različito manifestiraju u svim dobnim skupinama, jednako i kod muškaraca i kod žena. U ovisnosti o dominaciji pojedinog simptoma, klinička prezentacija bolesti dobije definirani oblik.

Urgencija, to je pak “hitnoća“, nezaustavljiva potreba za mokrenjem. To je onaj trenutak nemilosrdnog jurcanja ka toaletu, onaj osjećaj križanja nogu kao bismo zaustavili nekontrolirani bijeg urina. Osjećaj vikanja: „Ajme meni, moram do toaleta, upiškit ću se u gaćice!“ Nije simpatično, slažete se sa mnom, nije ni ugodno i zbilja je jedan od dominantnijih simptoma donjeg mokraćnog sustava i preaktivnog mokraćnog mjehura. 

Drugi pak, ne manje važan simptom je svakako frekvencija ili učestalo mokrenje. Eh, to je onaj osjećaj kada mislite da sve vrijeme ovoga svijeta provodite u toaletu, da život prolazi pored vas jer, eto, vi, baš uvijek kad je bitno, morate do toaleta mokriti kako biste spriječili nekontrolirani bijeg urina. Često zbog toga ne idete na duga putovanja, izbjegavate duge projekcije filmova ili predstave jer vas je baš sramota toliko često imati potrebu za odlaskom u toalet. Razlog za to je upravo preaktivni mokraćni mjehur, poremećaj u inervaciji mišića detruzora, koji se, jednostavno, ne zna kontrolirati. Sve doživljava kao provokaciju, i infekciju, i porast tlaka u mokraćnom mjehuru, i čak manju količinu sakupljenog urina. Radi bez kočnica i neprestano vas poziva da zamislite još jedan posjet toaletu jer, eto, opet imate nagon na mokrenje, a tek što ste se vratili za stol da nastavite večeru s prijateljima. Dnevne frekvencije učestalog mokrenja kroz vrijeme postanu navika, no noćno mokrenje postaje sve veći problem i zapravo predstavlja sljedeći simptom - nokturiju. 

Nokturija pak predstavlja učestalo noćno mokrenje. Tijekom sna imate potrebu buditi se nekoliko puta kako biste ispraznili mjehur i upravo to bude alarm da je vrijeme posjetiti liječnika urologa. Zbog neprospavanih noći osjećate se loše, umorno i neproduktivno. Kvaliteta života značajno opada, a to pak djeluje na sve sfere života, kako poslovnog tako i privatnog. Zvoni taj alarm i po nekoliko mjeseci dok zbilja jedan dan ne kažete: „Sad je dosta!“, kako muškarci tako jednako i žene. Uputnica u urološku ambulantu je odlična polazna točka za rješavanje problema. 

Naime, po ovako opisanoj anamnezi, urolog će proširiti paletu pregleda potrebnih za evaluaciju vaših simptoma. Svaki simptom ponaosob bit će detaljno ispitan te će se potražiti njegov uzrok. Kod muškaraca to u pravilu gotovo uvijek bude priča udružena s benignom prostatičnom hiperplazijom, dok je kod žena često vezano uz akutni cististis ili latentni uretritis. Vaš urolog će napraviti svu obradu, dati na važnosti svakom simptomu i potom predložiti adekvatno liječenje. Terapijski postupak svakako ovisi o rezultatima dijagnostičke obrade i, ukoliko vaš problem na kraju dobije ime OAB (Overactive bladder) ili PAMM (preaktivni mokraćni mjehur), već ste na pola puta rješenja problema. U terapiji svakako prvu liniju čini promjena životnih navika, uz određena pomagala i nadopune (ograničavanje unosa tekućine, kao i konzumacije pića koja u sebi sadrže diuretsku komponentu - kao što su kava, čaj, gazirani napitci).  

Bihejvioralna terapija slijedi kao drugi korak u liječenju, a svakako podrazumijeva trening mokraćnog mjehura prema danim uputama i smjernicama.

Korištenje biofeedbeca, odnosno uređaja koji mjeri odgovor muskulature prilikom izvođenja kontrakcija, daje povratne informacije o efikasnosti vježbanja. Svakako u obzir dolazi i elektrostimulacija koja se upotrebljava za liječenje statičke, urgentne i miješane inkontinencije. 

Druga pak linija liječenja svakako je medikamentozno farmakološko liječenje antimuskarinskim lijekovima poput solifenacina, tolterodina, oksibutinina, uz redovnu kontrolu i praćenje. 

Treća linija liječenja predstavlja instilaciju botulinum toksina intravezikalno, dok se četvrta linija odnosi na neuromodulaciju. 

Shvatljivo je, iz svega napisanog, kako za ovaj problem PAMM u pravilu zaista postoji niz rješenja. Važno je pravovremeno prepoznati alarm koji zvoni među ovim opisanim simptomima i zatražiti savjet i pregled urologa. Kao i u svakodnevnom životu, sve što se nametne kao problem sa sobom, sigurno, nosi i rješenje. Na kraju, sve mora biti dobro! Jer nije kraj ako nije dobro!

Ostanite mi dobro i zdravo. Do novih redaka i spoznaja, srdačno vas pozdravljam.