Suplementacija – marketing ili stvarna potreba?

AUTOR: Dr. Armina Đugum, specijalizant interne medicine

U savremenom društvu suplementacija je postala gotovo svakodnevna pojava. Vitamini, minerali, proteini, probiotici i brojni drugi dodaci prehrani nude se kao rješenje za umor, slab imunitet, lošu koncentraciju, probleme s kožom i kosom te očuvanje općeg zdravlja. Reklame, društvene mreže i preporuke influensera stvaraju utisak da je organizmu potreban veliki broj dodataka kako bi normalno funkcionirao. 

Međutim, postavlja se važno pitanje: da li je suplementacija zaista potreba modernog čovjeka ili je prvenstveno rezultat snažnog marketinga?

Odgovor nije jednostavan. Suplementi mogu imati značajnu ulogu u prevenciji i korekciji određenih nutritivnih deficita, ali njihova nekontrolirana upotreba može biti beskorisna, skupa, pa čak i štetna. Zato je važno razlikovati stvarnu medicinsku potrebu od utjecaja tržišta.

Šta su suplementi?

Suplementi ili dodaci prehrani su proizvodi koji sadrže vitamine, minerale, aminokiseline, biljne ekstrakte, enzime ili druge tvari namijenjene dopuni prehrane. Oni nisu lijekovi i nisu namijenjeni liječenju bolesti, iako se u javnosti ponekad tako doživljavaju. Među najčešće korištenim suplementima nalaze se:

• vitamin D

• vitamin C

• magnezij

• cink

• omega-3 masne kiseline

• željezo

• probiotici

• proteinski preparati

• multivitaminski preparati.

Njihova osnovna svrha jeste nadoknada manjka određenih nutrijenata kada ih u organizam ne unosimo dovoljno hranom ili kada su potrebe povećane. 

Kada je suplementacija zaista potrebna?

Postoje situacije u kojima suplementacija ima jasno medicinsko opravdanje. 

       1. Dokazani nutritivni deficit

Ako laboratorijske analize potvrde manjak željeza, vitamina B12, folne kiseline, vitamina D ili drugih važnih nutrijenata, suplementacija je često neophodna.

       2.Trudnoća i dojenje

Folna kiselina preporučuje se prije začeća i tokom rane trudnoće kako bi se smanjio rizik od defekata neuralne cijevi kod ploda. Trudnicama su često potrebni i željezo, vitamin D te jod. 

       3. Starija životna dob

Kod starijih osoba apsorpcija pojedinih nutrijenata može biti smanjena, posebno vitamina B12, kalcija i vitamina D, zbog čega suplementacija može biti korisna.

       4. Restriktivne dijete

Vegetarijanci i vegani imaju povećan rizik od nedostatka vitamina B12, željeza, omega-3 masnih kiselina, cinka i proteina, pa im je ponekad potrebna nadoknada. 

       5. Hronične bolesti i posebna stanja

Kod osoba s određenim gastrointestinalnim bolestima, poremećajima apsorpcije, osteoporozom ili nakon pojedinih operativnih zahvata suplementacija često predstavlja dio terapijskog pristupa.

       6. Profesionalni sportisti i osobe izložene povećanom fizičkom naporu

Kod profesionalnih sportista, posvećenih rekreativaca i osoba koje obavljaju zahtjevan fizički rad potrebe za energijom i određenim nutrijentima mogu biti povećane. U takvim situacijama suplementacija može pomoći oporavku, sportskim performansama i prevenciji nutritivnih deficita. Najčešće se koriste proteini, kreatin monohidrat, elektroliti, magnezij, omega-3 masne kiseline, željezo i vitamin D. 

Tri suplementa koja se najčešće preporučuju

Iako većina zdravih osoba može zadovoljiti svoje potrebe uravnoteženom prehranom, određeni suplementi mogu imati preventivni značaj. Važno je birati kvalitetan oblik preparata i odgovarajuću dozu. 

Vitamin D

Nedostatak vitamina D jedan je od najčešćih nutritivnih deficita. Posebno se viđa kod osoba koje provode malo vremena na suncu, rade u zatvorenim prostorima ili tokom većeg dijela godine koriste zaštitu od sunčevog zračenja. Vitamin D učestvuje u regulaciji metabolizma kalcija i fosfora, održavanju zdravlja kostiju i zuba, funkciji imunološkog sistema te radu mišića.

Nedostatak vitamina D dugo može prolaziti neprimijećeno ili se manifestirati nespecifičnim simptomima. Najčešće tegobe uključuju: hronični umor i nedostatak energije, slabost mišića i osjećaj teških nogu, bolove u kostima i zglobovima, učestale infekcije, lošije raspoloženje, sklonost depresiji, sporiji oporavak nakon bolesti ili napora, pojačano opadanje kose te osteopeniju ili osteoporozu kod dugotrajnih deficita. 

Najpoželjniji oblik je vitamin D3 (holekalciferol). Dostupan je u obliku oralnog spreja (D3 SPRAY®), kapsula, tableta, kapi (D3 KID® kapi) i uljanih rastvora. Kod zdravih odraslih osoba bez dokazanog deficita najčešće se preporučuju doze 800 do 1.000 IU dnevno, naročito tokom jeseni i zime. Kada je deficit potvrđen, preporučene doze obično dosta veće, uz konsultaciju s ljekarom i redovne laboratorijske kontrole. 

Budući da je vitamin D topiv u mastima, najbolje je primjenjivati u formi oralnog spreja, za direktnu apsorpciju u usnoj šupljini. Ukoliko se uzima peroralno, najbolje ga je uzimati uz obrok koji sadrži masti kako bi se osigurala bolja apsorpcija, najčešće uz doručak ili ručak. Kod pojedinih osoba večernje uzimanje može remetiti san, pa se preporučuje uzimanje u ranijem dijelu dana. 

Preventivna suplementacija vitaminom D najčešće se provodi tokom perioda smanjenog izlaganja suncu, obično od oktobra do aprila. Kod osoba s hroničnim nedostatkom, starijih osoba i onih koje imaju povećan rizik od deficita može postojati potreba za dugotrajnom, cjelogodišnjom suplementacijom uz povremene laboratorijske kontrole. 

Nekontrolirano uzimanje visokih doza nije preporučljivo jer može dovesti do hiperkalcemije, mučnine, slabosti i bubrežnih komplikacija. Zbog toga se terapijske doze trebaju uvoditi uz stručni nadzor. 

Magnezij

Magnezij je esencijalni mineral koji učestvuje u više od 300 enzimskih reakcija u organizmu. Neophodan je za pravilan rad mišića i nervnog sistema, regulaciju srčanog ritma, proizvodnju energije, sintezu proteina te očuvanje zdravlja kostiju. Savremeni način života, stres, nepravilna prehrana i povećani gubici ovog minerala mogu doprinijeti njegovom nedostatku.

Povećane potrebe za magnezijem ili sklonost njegovom deficitu češće se javljaju kod osoba izloženih dugotrajnom stresu, intenzivnom fizičkom naporu, pojačanom znojenju, gastrointestinalnim gubicima te kod starijih osoba. Nedostatak magnezija može se manifestirati grčevima i trzajima mišića, umorom, slabošću, razdražljivošću, osjećajem lupanja ili preskakanja srca, glavoboljama i poremećajima sna. 

Važno je znati da nisu svi oblici magnezija jednako iskoristivi niti se koriste za iste potrebe:

• Magnezij glicinat – odlikuje se dobrom apsorpcijom, blag je za probavni sistem i često se preporučuje osobama pod stresom i sa nesanicom.

• Magnezij citrat –  također ima dobru apsorpciju, a može biti koristan kod osoba sklonih zatvoru jer djeluje blago laksativno.

• Magnezij malat – ima dobru apsorpciju, obično se koristi kao podrška proizvodnji energije, smanjenju umora i oporavku mišića.

• Magnezij oksid – slabije se apsorbira te češće izaziva probavne tegobe.  

Za preventivnu primjenu najčešće se preporučuje unos od 200 do 400 mg elementarnog magnezija dnevno. Uzimanje uz obrok može poboljšati podnošljivost. Magnezij glicinat preporučuje se u večernjim satima zbog potencijalnog doprinosa opuštanju i kvalitetnijem snu, dok se ostali oblici uzimaju pretežno ujutro. Prekomjerne doze mogu izazvati probavne tegobe. Poseban oprez potreban je kod osoba sa bubrežnim bolestima jer se višak magnezija iz organizma izlučuje putem bubrega. 

Omega-3 masne kiseline

Omega-3 masne kiseline pripadaju grupi esencijalnih polinezasićenih masnih kiselina koje organizam ne može sam proizvesti u dovoljnim količinama, zbog čega ih je potrebno unositi hranom ili suplementacijom. Najvažnije su EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksaenska kiselina), koje se najčešće nalaze u masnoj ribi i ribljem ulju te ALA (alfa-linolenska kiselina) koja se nalazi u biljnim izvorima poput lana, chia sjemenki i oraha. 

Omega-3 masne kiseline imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja kardiovaskularnog sistema, funkciji mozga, zdravlju vida, regulaciji upalnih procesa i održavanju strukture ćelijskih membrana. 

Nedostatak omega-3 masnih kiselina nije uvijek lako prepoznati jer simptomi mogu biti blagi i razvijati se postepeno. Najčešće se manifestira sljedećim simptomima: suha koža i perutanje, lomljivi nokti i suha kosa, slabija koncentracija i mentalni zamor, promjene raspoloženja, suhe oči, izraženiji upalni procesi i bolovi u zglobovima, sporiji oporavak nakon fizičkog napora. 

Suplementacija omega-3 masnim kiselinama može biti korisna kod osoba koje rijetko ili nikako ne konzumiraju ribu, imaju povećan kardiovaskularni rizik, povišene trigliceride ili su izložene hroničnim upalnim stanjima. Također, može biti korisna kao podrška kognitivnim funkcijama i zdravlju očiju, kao i tokom trudnoće i dojenja. 

Prilikom izbora suplementa najvažnije nije koliko ribljeg ulja sadrži kapsula, nego koliki je stvarni sadržaj EPA i DHA masnih kiselina. Zdravim, odraslim osobama najčešće se preporučuju preventivne doze od 500 do 1.000 mg kombiniranih EPA i DHA masnih kiselina dnevno. 

Omega-3 masne kiseline najbolje je uzimati uz obrok koji sadrži masti jer se time poboljšava njihova apsorpcija, a istovremeno smanjuje mogućnost podrigivanja i refluksa. Dužina trajanja suplementacije zavisi od individualnih potreba. Veće doze mogu izazvati probavne smetnje, a poseban oprez potreban je kod osoba koje koriste antikoagulantnu terapiju.  

Osim prethodno opisanih suplemenata, u određenim stanjima važnu ulogu mogu imati i vitamin B12 (npr. MECOBALAMIN), folna kiselina, željezo (FeRAL® Daily), cink, imunoglukani, probiotici i proteinski suplementi. Međutim, njihova primjena treba biti individualizirana i zasnovana na stvarnim potrebama organizma. 

Ipak, nijedan suplement ne može zamijeniti temelje zdravlja, a to su pravilna i uravnotežena prehrana, redovna fizička aktivnost, kvalitetan san i dobra kontrola stresa. Suplementi trebaju predstavljati podršku zdravom načinu života, a ne njegovu zamjenu. 

Iz svega navedenog može se zaključiti da suplementacija nije isključivo ni marketing ni univerzalna potreba. Ona može biti koristan alat kada se koristi ciljano, racionalno i u skladu sa stvarnim potrebama organizma.