AUTOR: Dr. sc. Katica Pavlović, dr. med., specijalistica urologije
Strah - važna psihološka komponenta ljudskog karaktera, dijelom svjesna ili pak potpuno podsvjesna - nekada je naš najbolji prijatelj, a nekada najljući protivnik zdravom razumu.
Zašto spominjem strah? I zašto ovakva konstatacija na jednu urološku temu? Razlog za to pronašla sam u bezbroj primjera iz prakse u kojima se svjesno i nesvjesno borilo jedno s drugim, jedno protiv drugog i jedno za drugo. Sve u jednoj osobi i to, nažalost, kroz duže vrijeme. Ponekad toliko dugo da na kraju bude prekasno. Nismo ni svjesni koliko nas strah definira sve dok se ne suočimo sa vlastitim strepnjama, ali i spoznajom kako nešto u vezi našeg zdravlja nije onako kako treba biti i da smo potencijalno ozbiljno bolesni.
Jedan odlazak do toaleta u sasvim običnom danu promijeni cijeli koncept ljudskog života, njegovu kompletnu percepciju. Strah i briga za vlastito zdravlje postanu jedina okupacija nakon što smo uočili krv u mokraći. Različiti karakteri različito poimaju ovakva stanja. Dok jednima vrišti crveni alarm nad glavom i bjesomučno se u žurbi pozdravljaju sa svim znanim i neznanim, pakirajući kofere za bolnicu, drugi pak nakon puštanja vode iz toaletnog spremnika, zatvore oči, pritisnu tipku „delete“ u svojoj svijesti i isključe spoznaju o mogućnosti da su ozbiljno bolesni. Prođe tako izvjesno vrijeme, krv se pojavljuje periodično, a oni svoje stanje opravdavaju spoznajom kako ih baš ništa ne boli. Dobro se osjećaju, ništa ne narušava njihovu fizičku funkcionalnost i Bože mili, zašto bi se oni, a i svi oko njih za bilo što brinuli? Zdravorazumski, to nikako ne može biti dobar i ispravan put. Puno su mi draži ovi prvi koji su se pozdravili sa svima, izljubili i izgrlili u strahu od bolesti i smrti te odmah alarmirali liječnika o svome stanju i time napravili najispravniju stvar. Prepustili su se struci koja će jasno izdiferencirati zašto se pojavila krv u mokraći jer svi smo svjesni činjenice kako njoj tamo nije mjesto.
Roza, crvena ili crna boja mokraće je najčešće rezultat prisustva crvenih krvnih zrnaca. Potrebno je vrlo malo krvi da bi mokraća poprimila ovu obojenost, a krvarenje obično nije bolno. Upravo to bezbolno krvarenje dijeli našu skupinu bolesnika na one mudre, zdravorazumske, brzodjelujuće i one koji odlažu i niječu stanje i time si uskraćuju nadasve važno blagovremeno liječenje.
Krvarenje iz mokraćnog sustava može biti različitog ishodišta i bilo koji njegov dio može biti sijelom žarišta koje uzrokuje krvarenje. Bezbolna hematurija najčešće sugerira na postojanje tumorskog sijela na nekom od dijelova mokraćnog sustava. Bezbolni karakter jedan je od osnovnih razloga sumnje na potencijalno postojanje tumorske promjene. Ovakve hematurije su najčešće bezbolne, međutim, ukoliko se stvore ugrušci koji izazivaju opstrukciju prilikom akta mokrenja, pacijent će osjetiti naglu i jaku bol koja će ga usmjeriti u prvu medicinsku ustanovu kako bi se otklonila opstrukcija.
Razlog pojave krvi u mokraći je svakako vrlo sugestivan, no osim bezbolne makrohematurije, postoje i one iznimno bolne koje se pojavljuju u sklopu drugih kliničkih stanja kao što su akutne infekcije mokraćnog sustava, akutni prostatitis ili uretritis s hemoragičnim cistitisom, kamenci mokraćnog sustava, dobroćudno uvećanje prostate, korištenje antikoagulacijskih lijekova te druga kronična bolesna stanja. Bolne hematurije su vrlo jasne i njihova pojavnost je logična u sklopu prethodno opisanih bolesnih stanja. Bezbolna hematurija nije utoliko jednostavna. Nažalost, ona je uistinu crveni alarm.
Tako bih voljela da je taj alarm jednako jak i crven za sve skupine bolesnika kojima se ovakvo stanje dogodi. Zbilja bi moje zadovoljstvo bilo i veće kada bi svi bili oni „plašljivci“ s početka priče i bez razmišljanja jurili na pregled specijalisti urologu. Za ovu skupinu bolesnika vrijeme je neupitno važan čimbenik, nesporna je činjenica koliko blagovremena liječnička reakcija i dobar dijagnostički proces može donijeti dobrobiti za bolesnike koji su se javili sa prvim znacima krvarenja iz mokraćnog sustava. Samosvjesni bolesnici, koji ne negiraju svoje probleme zanemarujući hematuriju kao simptom bolesti, najčešće blagovremeno otkriju postojanje tumorske promjene u kanalnom sustavu bubrega, mokraćovoda ili daleko najčešće, tumora mokraćnog mjehura.
Sami proces dolaska do definitivne dijagnoze je lakši ukoliko se stanje bolesnika nije kompliciralo anemijom prouzrokovanom dugotrajnim krvarenjem, padom fukcije imunološkog sustava te lošim općim stanjem organizma. Postavljanjem dijagnoze uskoro započinje i terapijski proces i pravodobno liječenje koje svakako polučuje značajno bolje rezultate ukoliko je bolest otkrivena u ranom stadiju. Stoga je bezbolna hematurija upozorenje koje treba ozbiljno shvatiti i s punom pažnjom pristupiti otkrivanju njezinog uzroka.
U nastavku pročitajte smjernice koje bi trebalo pratiti u slučaju pojave bezbolne hematurije. Kada prvi put vidite krv u mokraći, potpuno sabrano se uputite obiteljskom liječniku. Iscrpno opišite cijelu anamnezu bez prikrivanja činjenica. Slijedite liječničke upute, ne zanemarujte potrebu za dodatnom dijagnostičkom obradom unatoč činjenici da se dobro osjećate i da je krvarenje prestalo. Ne niječite postojanje problema! Ne uvjeravajte sebe kako je to bilo samo jednom i možda nije ništa ozbiljno jer što ako jeste ozbiljno, a vi to svjesno zbog straha niječete. Izborite se sa vlastitom podsvijesti, ne dozvolite da crveni alarm predugo gori. Trenutak kada se lampica vašeg straha ugasi mogao bi biti trenutak kada je već kasno.
Zapamtite, molim vas, sljedeće činjenice. Rak mokraćnog mjehura šesti je najčešći karcinom dijagnosticiran kod muškaraca, a prvi simptom ove bolesti je upravo bezbolna makrohematurija. Kada se u obzir uzmu oba spola, po svojoj učestalosti deseti je po redu. Najčešće se javlja nakon 55. godine života (preko 90 posto dijagnosticiranih) te je povezan s čimbenicima okoliša. Pušenje je najvažniji rizični čimbenik odgovoran za nastanak karcinoma mokraćnog mjehura, s kojim se povezuje oko 50 posto slučajeva.
Koliko je važno pravovremeno otkrivanje i reagiranje na pojavu prve bezbolne makrohematurije svakako upućuju i sljedeće važne činjenice. Površni karcinom mjehura je rijetko uzrok smrti, a ako se otkrije na vrijeme, izlječiv je u cjelosti. Bolesnici s dubokom invazijom (penetracijom tumora) muskulature mjehura imaju petogodišnje preživljenje oko 50 posto, što se poboljšava adjuvantnom kemoterapijom (svakako, ističući važnost što ranijeg otkrivanja). Prognoza je loša kod progresivnog i rekurentnog invazivnog raka koji se ne otkrije na vrijeme. Stoga, na upaljeni alarm reagirajte trezveno i zdravorazumski, onako kako sam, nadam se, otvorila oči svima onima kojima se nažalost dogodi ovakva situacija. Ukoliko ovaj tekst dovede do samo jedne pozitivne i blagovremene reakcije i samo jedan upaljeni alarm bude pravovremeno i uspješno ugašen, ja sam već time postigla enorman uspjeh.
U svjetlu zdravog razuma, bez straha i negiranja i u nadi za vašim dobrim zdravljem, do skorog susreta na stranicama ovih, nadam se, korisnih blogova. Ostajte mi zdravo!