Ima me, nema me, uhvati me ako možeš! (Šetajući, migrirajući testis)
AUTOR: Dr. sc. Katica Pavlović, dr. med., specijalistica urologije
Kada se čovjek upusti u istraživanje svemira, zapravo shvati koliko je beskrajan, kada pak počne proučavati ljudsko zdravlje, potroši pola svog života na dostignuća i spoznaje koje mu mogu biti od pomoći. No, koliko zbilja naučimo o razvoju i koliko smo educirani u praćenju istog od odrastanja naših dječaka? Beskrajna je to igra, bez granica i bez pravila, baš kao što je i naslov koji netom napisah. “Ima me, nema me”, šaljivo i simpatično zvuči, a ustvari sugerira na zbilja realnu situaciju s kojom se nerijetko suoče najprije mame, tate, pedijatri, potom i sami dječaci u igri i istraživanju vlastitog tijela. Što je to što može neopaženo proći kroz dječju dob do pubertetskog sazrijevanja, kada se sramežljivi dječaci pretvaraju u male buntovnike koji bježe iz svakodnevnog okrilja roditelja i praćenja njihovog rasta i razvoja, posebno štiteći sada svoj “odraz muškosti” od pogleda kako roditelja tako i obiteljskog liječnika na bilo kakvom pregledu? Hrabri moji muškarci, koji sada postaju junaci vlastitih života, svoju bitku najčešće biju sami. Ne govore puno o tome iako su najčešće svjesni da povremeno “tamo dolje” pokoji dio slagalice nije baš na svome mjestu.
Da, da upravo tako, u savršenom sklopu njihove muškosti povremeno može nedostajati po jedna kuglica. Kao da je bestraga nestala, pomalo iluzionistički, sad je ima, sad je nema, a zapravo je sve vrijeme tu. Uvod je ovo za našu temu o pojmu u urologiji koji govori o mobilnom testisu. Što su zapravo mobilni testisi i koje je njihovo mjesto pod suncem u klasifikaciji uroloških dijagnoza?
Mobilni testisi predstavljaju uredno spuštene testise u skrotum, ali se oni mogu lako vratiti (povući), migrirati u preponski kanal. To se događa kao refleksni odgovor na stimulaciju mišića kremastera. U fetalnoj dobi testisi se razvijaju unutar abdomena, gdje se zadržavaju do posljednjeg tromjesečja trudnoće. Nakon što se testisi razviju, obično prije rođenja, najčešće u posljednjoj trećini trudnoće, spuštaju se kroz preponski otvor, prolaze kroz prepone te se potom smještaju u skrotalnu vreću (skrotum). Nakon spuštanja testisa otvor u trbušnom zidu obično se zatvara. Ako se otvor ne zatvori u potpunosti, na mjestu otvorenog kanala može se tijekom odrastanja stvoriti preponska kila, koja nerijetko zahtijeva kirurški tretman. Preponska hernija rijetko izaziva simptome ukoliko nije značajne veličine te se najčešće otkriva slučajno, detaljnim liječničkim pregledom.
Dijagnoza migrirajućeg testisa se postavlja fizikalnim pregledom još u dječjoj dobi, u odraslih muškaraca je zapravo dijagnoza sama po sebi jasna. Već samostalno istražujući vlastito tijelo, pacijenti vrlo slikovito opišu kako testis samoinicijativno biva retrahiran, „povučen“, odbjegao, najčešće u preponski kanal, ali se manualnom repozicijom i povlačenjem prema dolje ponovno vrati u skrotalnu vreću.
Vrlo zorno i poprilično teatralno hrabri muškarci opišu kako se u jednom trenutku nađu u čudu jer su ostali bez polovice svojih “izvora života” i testosterona. Jedan testis uopće nije tu. Kamo je nestao, gdje je završio? Panična pitanja, ali samo u mlađoj životnoj dobi, kada još uvijek vlastito tijelo nije dobro istraženo. U kasnijoj, zreloj dobi već se podjednako dobro dijagnosticira i samostalno liječi fenomen mobilnog, migrirajućeg testisa.
Poučeni najčešće vlastitim iskustvom i savjetima “najboljeg prijatelja”, ili pak prolaskom “brzog tečaja” iz urologije na dobro poznatoj “dr. Google sveznalici”, svjesni su kako trebaju samo napraviti intenzivniji čučanj, napeti jako trbušnu muskulaturu i povući sami sebe “tamo dolje”, ili pak priuštiti si kupanje u toploj kupki kako bi svoj testis vratili u njegovo prirodno stanište.
Bitno je razlikovati migrirajući od pravog, nespuštenog testisa (stanja kod kojeg se testis ne može spontano ili manualno spustiti u skrotume i tu ostati). Šetajući testis tema je današnje epske priče, dok su pak nespušteni testisi, sada najčešće zbog poboljšane pedijatrijske skrbi, već pravovremeno prepoznati te se liječe u dječjoj razvojnoj dobi. Mobilni testisi su tema za intimni razgovor naših odraslih, stasitih muškaraca međusobno ili pak s njihovim urologom. Nespušteni testis ozbiljniji je urološki fenomen te je važno da ova pojava bude prepoznata na vrijeme kako bi se spriječile moguće negativne posljedice na muško zdravlje te fertilitet.
Ukoliko se postavi dijagnoza migrirajućeg testisa, slijed događaja je veoma jasan. Ako ovaj problem ugrožava naše muškarce u njihovom normalnom, svakidašnjem funkcioniranju, ukoliko se javljaju bol, nelagoda te testis veći dio vremena biva povučen u preponski kanal, utoliko je potrebno razgovarati sa svojim urologom kako bi se učinio operativni zahvat spuštanja i fiksacije testisa u pripadajuću skrotalnu vreću. Upravo tamo gdje mu je mjesto i gdje je sve vrijeme i trebao biti. Mobilni testis, ukoliko je bio dovoljno spušten, lako je navući u skrotum, gdje se on neko vrijeme spontano sam spušta, što se najčešće događa prilikom kupanja u toploj vodi, kada se lako može napipati.
Stoga, poruka koju vrijedi upamtiti i obogatiti svoje urološko znanje je zapravo sljedeća: “Migrirajuće, mobilne testise, po pravilu, nije potrebno liječiti jer će se oni sami spustiti u skrotum početkom puberteta. U kasnijoj, zreloj fazi života kirurška intervencija dolazi u obzir samo ako su problemi intenzivni i praćeni bolom i neugodnim stanjem.”
I da - i kad nisu tu, uvijek su tu, ako ne na odredištu, onda svakako u neposrednoj blizini, uvijek spremni biti dio ponosa i odraz prave muškosti. Pazite na njih i čuvajte ih baš na onom mjestu gdje pripadaju i gdje smješteni trebaju biti.
Ostajte zdravo!
