Krivi smjer i pogrešna povezanost (vezikovaginalne fistule - noćna mora svake žene)

AUTOR: Dr. sc. Katica Pavlović, dr. med., specijalistica urologije

Kada je dragi Bog stvarao svijet, učinio je ženu posebnim bićem u odnosu na sva ostala stvorenja, dao joj je moć da bude nositeljica roda, ali i ona koja će se znati hrabro suočiti s najljućom boli i najslađom radosti.

Mislio je dragi Bog na puno toga, dao je ženi snagu, razboritost, ljepotu i šarm. Dao joj je inteligenciju, ali i mogućnost da komplicira stvari i onda kada su one zaista prejednostavne. U svjetlu te kompliciranosti najčešće se i dogode naizgled nemoguće stvari. I baš kada pomisliš da nešto nije ostvarivo i da se neće dogoditi, desi se suprotno – upravo kod žena je sve to krenulo u krivom smjeru i dodatno zakompliciralo ionako zamršen sustav funkcioniranja. Kada pričamo o ženskoj snazi, postajemo svjesni kako se upravo ta krhka leđa žene nose sa svim nedaćama i komplikacijama koje ih u životu sustignu. Kao da svemiru nije bilo dovoljno što žene prolaze kroz sami porod, odlučio ih je testirati još jednom kušnjom, a to je negativno iskustvo s vezikovaginalnim fistulama. Ovo, pak, ne znači da se fistula kao takva u osnovi ne može razviti i kod muškaraca, ali vezikovaginalna zasigurno neće, jer je anatomija neumoljiva. Naime, stanje je to koje ugrožava zdravlje pacijentica, ali i neminovno jako narušava kvalitetu života, a može biti posljedica različitih zdravstvenih stanja i kirurških intervencija.

S razlogom je važno i najbolje odmah u početku razjasniti terminologiju.

Fistula u prijevodu s latinskog doslovno znači cijev. Tu se zapravo radi o većem ili manjem otvoru koji u formi cijevi (cjevčice) spaja dva najčešće susjedna organa, a koji tu ne bi trebao postojati. Susjedni organi i organski sustavi ne bi trebali biti nikako spojeni, već u cijelosti i čitavim svojim kontinuitetom razdvojeni te zasebne funkcionalne fiziološke jedinice. Stoga je iz ovoga jasno da i muškarci mogu biti zahvaćeni ovom nesrećom, ali će se komunikacija u naslovu drugačije deklarirati.

Kada govorimo o našoj temi – vezikovaginalnoj fistuli, zapravo govorimo o neprirodnom spoju mokraćnog mjehura (lat. – vesica urinaria) i vagine. Takvo neprirodno povezivanje dviju različitih organskih cjelina može nastati kao posljedica kirurške ozljede, odnosno postoperativne komplikacije, tumorskog procesa koji svojim rastom i infiltracijom stvori neprirodnu komunikaciju između dva organa ili, pak, kao posljedica radioterapije (zračenja).   

Shvaćate li sada zašto onakav uvod? Nije dovoljno što ste se razboljeli i nije dovoljno što vam je bolesnim procesom zahvaćen jedan organ i što je neophodna operativna intervencija, nego još i nakon intervencije za posljedicu imate fistulu, odnosno nekontrolirano curenje urina na rodnicu. I onda, umjesto zdravi i izliječeni, mjesecima hodate po ambulantama onako upišani u gaćice i bez volje za životom. Ako je još operativni tretman učinjen zbog preventivnog   stanja (primjerice, histerektomija zbog prolapsa maternice), tek tada ste apsolutno bijesni na sebe i sve oko sebe jer, zaboga, zašto vam je sve ovo trebalo?

Ranije ste imali prolabirani organ, a sada hodate upišani u gaćice tražeći rješenje u bezbroj pretraga urina, mikrobioloških brisova i čega sve ne, do trenutka dok se netko ne sjeti uputiti vas urologu koji bi možda u rukavu mogao imati rješenje vašeg problema.

Ukoliko je, pak, fistula nastala kao posljedica kirurške intervencije kao postoperativna komplikacija, simptomatologija je vidljiva gotovo odmah ako je bolesnica pod aktivnim nadzorom u postoperativnom tijeku. A dat će dobri Bog da je to tako.
Stoga i interventno liječenje može nastupiti jako brzo te neće nužno ostaviti posljedice na fizičko i psihičko zdravlje bolesnice.

Kod tumorskih procesa sama fistula i njezini simptomi pojavljuju se u kasnijoj fazi bolesti i postepeno. Osobito je to izraženo kod fistula koje nastaju nakon radioterapije jer se one mogu razviti i godinama nakon provedenog zračenja. Karcinomski demon koji se obrušio ne krhko žensko biće ne samo da je u osnovi bolest nego je i njeno liječenje izazvalo nesagledive posljedice. Uništava demon apsolutno sve – od fizičkog do mentalnog zdravlja, narušavajući značajno kvalitetu života.

No, važno je naglasiti da takva fistula ne mora nužno nastati samo između mokraćnog mjehura i vagine. Taj neprirodni spoj može nastati i između mokraćnog mjehura i završnog crijeva (lat. rectum) pa onda govorimo o vezikorektalnoj fistuli.

Fistula se može stvoriti i između završnog crijeva i vagine, pa se u tom slučaju radi o rektovaginalnoj fistuli. Postoje i druge, ali daleko rjeđe vrste i mogućnosti nastanka fistule.

Nadam se da vam je iz ovoga barem malo jasnije koliko se zapravo radi o kompleksnom stanju koje ni čvrsta pleća kakvog gorostasa ne bi lako iznijela bez posljedica.

Iz svega spomenutog možemo zaključiti kako se svaki spoj mokraćnog mjehura s drugim šupljim organom najčešće manifestira simptomom inkontinencije (nevoljnog mokrenja), a moguća je i obrnuta pojava – pneumaturija. Još jedan kompliciran medicinski pojam, kao da pamtite dijelove knjige ili omiljenog teksta pisane na kineskom jeziku, a zapravo označava pojavu zraka ili pak fekalnog sadržaja u mokraći, ukoliko se radi o rektovezikalnoj fistuli. Ipak, daleko je najčešća vezikovaginalna fistula koja se manifestira totalnom inkontinencijom, odnosno nekontroliranim istjecanjem urina kroz vaginu. A može li gore od toga, da ste bolesni, nesretni i k tomu još i stalno upišani? Život je baš čudna lutrija.

Kada se jednom dijagnosticira i utvrdi uzrok fistule, daljnje liječenje je isključivo kirurško, ako je ono uopće provedivo. Nažalost, kod uznapredovalih tumora u području zdjelice kirurško liječenje nije uvijek moguće, a time niti otklanjanje simptomatologije nastale fistule, što je dodatna nesreća. Kirurški nastala oštećenja, ukoliko su na vrijeme prepoznata, daju najbolje rezultate u liječenju fistule. Zbog negativnog trenda porasta broja onkoloških bolesti te potrebe za agresivnim oblicima liječenja fistula koje nastaju kao posljedica radioterapije (zračenja) rezultati su osjetno lošiji i stopa recidiva fistule znatno viša. Razlozi za to su oštećenje mikrocirkulacije samom radioterapijom i smanjena mogućnost cijeljenja tako slabo prokrvljenog i oštećenog tkiva.

Svjesni ste, nadam se, kao i ja koliko je kompleksno sve ovo o čemu vam pišem, koliko sa sobom nosi tereta u fizičkom i psihičkom segmentu ljudskoga zdravlja, stoga se nadam da   ste barem donekle shvatili koliko je važno uočiti na vrijeme ovakvo stanje.
To je, pak, garancija za dobar ishod liječenja, jer uz adekvatnu preoperativnu pripremu te kiruršku preciznu tehniku i vještinu i uz pomni postoperativni nadzor, većina rezultata operacijskog liječenja vezikovaginalnih fistula završava potpunim uspjehom. Zadovoljstvo je to ponajprije one krhke žene s početka priče, naše pacijentice, hrabre, odvažne ratnice koja je zahvaljujući dobrom operateru napokon izvojevala vrlo važnu životnu bitku uspješnim liječenjem vezikovaginalne fistule.

Uz svu snagu i hrabrost koju nosi u sebi jedna žena, ostajete mi zdravo!