La vita é bella

Autor: dr Lejla Divović Mustafić, specijalista interne medicine

Odisej (grč. translit. Odysseus, lat. Ulysses) - grčki je heroj, tvorac ideje o Trojanskom konju, protagonist Homerove Odiseje, priče o povratku domu nakon završetka Trojanskog rata. 

Od svih znanih i neznanih boljki od kojih potencijalno bolujem ili umišljam da ih imam, jedna je sigurna. Od trenutka kada sam postala svjesna sebe, bolujem od Ulisejevog sindroma. Skup simptoma koji se javljaju kao posljedica ekstremno visokog nivoa stresa zbog odvojenosti od doma, evidentiran kod migranata, inače zdravog mentalnog statusa. Kako znam? Jednostavno, rasplačem se svaki put kada mi neko spomene more.

Znate, moj astrolog (da, sorry, imam svog astrologa) mi je ujedno postao i “best friend” kada mi je, tokom prve seanse, proročanski rekao: “Živjet ćeš okružena vodom”. Svaka pametna žena ima i pametnog, prizemljenog i realnog supruga. Tako je i mene moj spustio na zemlju rečenicom: “A šta ako je mislila na jezero?”

Kako god, svi koji me poznaju znaju da bih i stan i auto i posao, sve oko sebe prodala za malo parče raja negdje na Mediteranu, gdje bi dani trajali 24 sata, okupani suncem, morem i ribom… Odrasla sam u porodici gdje se jela janjetina, teletina, piletina, i pastrmka ponekad, i to samo da bi “kosti dobro rasle”. A ako bi se ta pastrmka nekada i pravila, scenarij bi bio sljedeći: mama sa štipaljkom na nosu, svi prozori u kući otvoreni, mogućnost facijalisa od propuha stopostotna, riba se ne može niti razaznati od enormne količine celera, peršuna, svih vrsta luka i još neke trave…, samo da se kuća ne bi osjetila.  
Ja, koja sam teški antitalenat za kuhinju (ustvari, ja volim da mislim o sebi više kao antitalentu, nego kao lijenštini), uživam u pripremanju ribe, tj. uživam u pomaganju prilikom pripremanja ribe. Ja sam vam u kuhinji “mali od kužine”. Potrčkalo i zagovornik sveopće dobrobiti načina ishrane koja obuhvata kulturološke i prehrambene navike 16 mediteranskih zemalja. U literaturi ćete je naći pod skraćenicom MedDiet ili mediteranska dijeta. 

Mada svaka zemlja ima svoja obilježja, MedDiet ima neke zajedničke postulate: 
•    trećina izvora energije iz hrane potiče od masti, malo od zasićenih, značajno više od nezasićenih masnoća
•    visok udio cjelovitih žitarica, orašastih plodova, voća, povrća i mahunarki 
•    visok udio ribe, manji udio peradi 
•    minimalan udio crvenog mesa
•    visok udio obranog mlijeka, jogurta i svježeg sira 
•    maksimalna redukcija voćnih i gaziranih napitaka, kao i rafiniranog šećera
•    umjerena konzumacija crvenog vina.

Riba, kao osnov mediteranske dijete, bogata je esencijalnim nezasićenim masnim kiselinama. One se kao takve ne mogu sintetizirati u ljudskom organizmu, već se unose hranom. Za ravnotežu u organizmu, neophodno je prisustvo dviju vrsta višestruko nezasićenih masnih kiselina: omega 6 i omega 3. Dok neki derivati metabolizma razgradnje omega 6 masnih kiselina za posljedicu imaju nastanak tumorskih ćelija, aktiviranje upalnih reakcija, pojačano grušanje krvi, dotle neki derivati u metaboličkim putevima omega 3 masnih kiselina djeluju suprotno. Omega 3 masnih kiselina najviše sadrže losos, sardina, haringa, skuša, bakalar, ali i sjemenke suncokreta, orasi, ulje repe, maslinovo ulje, soja, chia sjemenke, zeleno lisnato povrće.  Omega 3 masne kiseline djeluju tako što snižavaju vrijednost triglicerida, optimiziraju krvni pritisak, smanjuju rizik od pretjeranog zgrušavanja krvi, smanjuju rizik od srčanog udara, preveniraju pojavu malignog poremećaja srčanog ritma. Za odraslu osobu, preporuka je dva do tri riblja obroka sedmično, odnosno, 226 do 340 grama. Za divlju ribu se zna da je zdravija jer ima manju mogućnost kontaminacije živom, aditivima, antibioticima, u odnosu na ribu iz uzgojišta. Posebno o tome trebaju voditi računa trudnice, dojilje i djeca u razvoju. Smatra se da je nivo kontaminacije živom veći što je riba starija. Ovu činjenicu treba imati na umu, posebno kada se konzumira meso ajkule, sabljarke ili kraljevske skuše, riba na vrhu prehrambenog lanca.  

U našem društvenom mikrosvijetu postoji fraza “Kod Mustafića na lososa”. Zašto? Pa “preko veze” dobijemo divan file lososa iz ribarnice, brzo se sprema, a sa ovim receptom i rerna će ostati čista. Za našu tročlanu porodicu, potrebno je oko 600 grama filea lososa kojeg, zajedno sa prstohvatom soli, bibera, aleve paprike, ruzmarina i kašikom maslinovog ulja, treba ubaciti u kesu za pečenje, a potom u rernu na 20-ak minuta na 200 stepeni. Uz to poslužiti tartar sos: kašika pavlake, majoneze, senfa, sa malo soli, bibera i sitno nasjeckanim kiselim krastavcem. Ako ste tradicionalista, birate provjereni prilog: palentu, krompir, blitvu. Ja, kao “žena, majka, kraljica” 21. stoljeća, ukućane maltretiram reinkarniranim hipi žitaricama: amarantom, kinoom, bulgurom. Po potrebi, nakon serviranja dodati još koju kap maslinovog ulja, ali sa maslinovim uljem treba biti oprezan. 

Jedna supena kašika maslinovog ulja, oko 15 ml, sadrži otprilike 120 kilokalorija. Ekstra djevičansko maslinovo ulje, koje nastaje od prve preše zrelog ploda masline, bogato je polifenolima. Polifenoli su antioksidansi i kao takvi sprečavaju oksidativne procese u organizmu. Oksidativni procesi ili oksidativni stres za posljedicu ima nastanak slobodnih radikala kisika koji lančanom reakcijom uništavaju ćelijske strukture organizma. Komercijalna biljna ulja najčešće prolaze procese hemijske prerade (rafiniranja) kojom se zadržavaju masnoće, a gube bioaktivni elementi. Velika koncentracija polifenola nalazi se i u crvenom vinu. Najveća količina resveratrola - polifenola grožđa, nalazi se upravo u opni bobice grožđa. Zbog dugoročnije fermentacije u procesu nastanka crvenog vina, ono ima veću količinu resveratrola od bijelog. Resveratrol, kao i drugi polifenoli, podiže razinu “dobrog” HDL holesterola u organizmu, a snižava razinu “lošeg” LDL holesterola. HDL holesterol učestvuje u transportu drugih formi holesterola do jetre, gdje se metaboliziraju i podliježu procesu eliminacije, a djeluje i protuupalno, sprečava agregaciju, tj. nakupljanje trombocita (krvnih pločica), stimulira sintezu dušičnog oksida koji dejstvom na mišićni sloj krvnog suda isti održava relaksiranim (što poboljšava cirkulaciju u tkivima i snižava krvni pritisak). 

Za ženski spol, preporučena doza crvenog vina je maksimalno čaša i pol dnevno, dok je muškom spolu dozvoljena konzumacija maksimalno dvije čaše dnevno. To mogu zahvaliti većoj tjelesnoj masi i većoj koncentraciji enzima koji učestvuju u metaboliziranju alkohola. Za osobe koje ne preferiraju konzumaciju alkohola, na tržištu postoje i bezalkoholna crvena vina. Ona nastaju eliminacijom alkohola iz gotovog fermentiranog vina, za razliku od soka koji ne podliježe procesu fermentacije. Upravo zbog eliminacije alkoholne komponente, ove vrste vina su i manje kalorične, za 20 do 50 kalorija manje po jednoj čaši.  Idealno za dame. 

I džaba vam sve to ako nemate odgovarajući mediteranski lifestyle, otprilike, kao da vam je “ravno sve do mora”. Možda život nije onakav kao što je bio 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća, kada se popularizirao naziv mediteranske ishrane, ali zar nije divno povremeno se okupiti,  sa svojim najbližim, za velikim trpezarijskim stolom, nedjeljom popodne, dok je napolju 40 stepeni i hladi ventilator. U pozadini svira Oliverova “Malinkonija” i miješa se sa zvukom vode sa česme, da se nabije račun i da podsjeća na more. Samo za sebe vrijeme za petnaestominutnu siestu, potom slatkiš, miris smokve i limuna i neki dobar film u Bertoluccijevom maniru … 

Šta da kažem, La vita é bella … Sve to opet jednom, kada sve ovo drugo prođe.