Muška neplodnost

AUTOR: Dr. sci. Katica Pavlović, dr. med., specijalistica urologije

Kako je samo malo potrebno za sreću. Ponekad je to tek djelić svemira, ponekad pak čitavi svemir. Ovisno o tome s kojeg stajališta vječnog sanjara gledate. Kada čovjek razmišlja o običnim životnim situacijama, nerijetko zaboravlja na one krucijalne životne priče i ostvarenja. No, kako god se činilo važnim ili nevažnim, kroz godine sazrijevanja svi mi dođemo do one iste želje i potrebe za pripadanjem nekome i nekamo i ostvarenjem sebe kao roditelja. Vječna je to borba između dva zaraćena svijeta. Onog koji promovira slobodni duh, neopterećenost i apsolutni hedonizam, koji ne remeti nitko i ništa. Svojstveno muškarcima, ma zapravo svojstveno svima bez razlike, svatko od nas na neki način povremeno iskazuje ekspresivno odlike narcisoidnosti i sebeljublja. Druga pak strana svijeta ili druga krajnost, koja zahtijeva požrtvovnost, odricanje, ali, sigurno, i najveću radost, jeste rođenje vlastitog djeteta i ostvarivanje potomstva. Jednostavno, zar ne? Iz kuta jednog mladog „pastuha“, oprostite mi na izrazu, dragi moji muškarci, to je jedan kratkotrajni ili pak malo duži zadatak, ako vam se posreći, koji završava sa sretnim krajem. No, je li uistinu to tako? Jednostavan zadatak? Ma ne bih se baš usudila reći, posebice nakon ovolikih godina u urološkoj praksi. Ovolikih godina? Sigurno se pitate koliko, ma nije to baš tako puno godina, samo se povremeno u dugotrajnom 24-satnom dežurstvu to učini tako. Još sam ja u juniorskoj kategoriji. S druge strane, iza ovih tekstova stoji još uvijek jedna mlada urologinja, ruku na srce. No, dosta o meni, prebacimo sada lopticu na bitno. A to je upravo ono o čemu bih s vama voljela podijeliti neka razmišljanja i činjenice.

Je li začeće djeteta zbilja jednostavan proces i lagani zadatak za naše muškarce? Je li to zaista samo „dobar kraj sa sretnim završetkom“, u kojem, ako ste dobro promiješali sve sastojke, na kraju dobijete dobro isplanirani „slatkiš” – vaše voljeno čedo? Usudila bih se reći kako 90 posto vas upravo ovako razmišlja – ah, ništa lakše,  piece of cake, onih 10 posto su pak muškarci koji su se informirali, pročitali ili pak prošli obrade i poteškoće koje su posljedica suvremene bolesti današnjice, a to je muška neplodnost.

Da, dragi moji, muška neplodnost! Pojava koja sve više uzima maha u urološkim ambulantama i u značajnom je porastu u posljednje vrijeme. Posljedica je to stila života kojim generacije “milenijalaca” i “Z generacije” žive. Posljedica je to izmijenjenih genetskih kodova, generacijskih tekovina, okolišnih utjecaja te mnoštva stresora koji svakodnevno utječu na sve nas zajedno. No, što zapravo predstavlja muška neplodnost, ili neplodnost uopće?

Neplodnost je medicinski izraz za sterilnost, bračnu ili partnersku, odnosno slučaj kada redoviti seksualni odnosi bez kontracepcije ne rezultiraju trudnoćom u roku od 12 mjeseci. Prema literaturi, postoji općenita razlika između primarne i sekundarne neplodnosti.

Primarna neplodnost predstavlja stanje u kojem muškarac nikada nije ostvario očinstvo, dok je kod sekundarne neplodnosti muškarac već ostvario potomstvo te ima jedno ili više djece, bilo s trenutačnom partnericom ili s drugom ženom, no iz nekog razloga više ne može ostvariti očinstvo unatoč želji, htijenju i pokušajima.

Primarna ili sekundarna, kako se god uzme, i jedna i druga neplodnost veliki su problem, nužno veliko opterećenje i hendikep u normalnom i zdravom funkcioniranju. Što sve može biti razlogom da naši dragi muškarci, iako naočigled stasiti, lijepi, macho frajeri, koliko god se trudili, neprestano bivaju suočeni s „pucnjem u prazno“.

Jesu li baš svi mostovi porušeni i ima li uopće nade da se nešto promijeni?

Počnimo od mogućih uzroka. Neminovna Majka priroda i nasljedstvo svakako u velikoj mjeri utječu na to hoće li naši „stasiti ljepotani” biti uspješni u ostvarivanju začeća.

Genetska predispozicija, kako napisah prethodno, stres, taj vražji stres koji će nas zbrisati s lica Zemlje, promjene u načinu života i prehrambenim navikama mogu dovesti do dramatičnog smanjenja proizvodnje i kvalitete spermatozoida. Sve to smanjuje potencijalno i šansu da „naše junačine” „rode“ sebi svoje punokrvne nasljednike.

Veliki je to problem, dragi moji, i – da stvar bude gora – u značajnom je porastu.

Prema statistici, oko 15 posto svih parova još uvijek ima neostvarenu želju za djetetom, čak i nakon godinu dana spolnih odnosa bez zaštite. Bezbroj je uzroka, kako rekoh, i bezbroj razloga zbog kojih nastane neplodnost, a upravo razlozi mogu biti naslijeđeni ili stečeni poremećaji.

Među stečenim poremećajima izdvajaju se bolesti ili poremećaji koji se odnose na hormonsku kontrolu funkcije testisa (oko 12 posto), stvaranje sperme (sjemenske tekućine) u testisima (oko 30-40 posto) i sustav za prijenos sperme (oko 10-20 posto). Svi oni koje je već ranije zaintrigirala ili dotaknula ova tema, vrlo dobro znaju da su razlozi neplodnosti danas u jednakoj mjeri zastupljeni među spolovima. Uvriježeno je mišljenje, nažalost, i dalje prisutno da, ako do začeća i dođe, onda je sve nadalje „odgovornost“ majke, odnosno ženskog tijela. No, to je apsolutno netočno!

Ono što sa sigurnošću znamo jeste da plod nastaje od dvije osobe i nosi genetski materijal i oca i majke. Znači da su šanse izjednačene 50:50 da neka pogreška u DNK jajne stanice ili spermija, odnosno majke ili oca, uzrokuje problem. Ukoliko do začeća svejedno dođe, a pri tome na kromosomskoj razini postoji neko odstupanje, greška u kodiranju, priroda, dragi Bog, ili viša sila „eliminira“ plod jer kao takav ne bi mogao preživjeti daljnji razvoj. Evolucijska selekcija – brutalna, ali takva! Neumoljiva!

Da se ne izgubite u moru podataka, sada već obeshrabreni svime što ste pročitali, evo, kratko ću pobrojati moguće razloge koji dovode do neplodnosti, a neki od njih su i korektivni te ih svakako možemo i trebamo liječiti. U prvom redu, uvijek treba računati na hormonski disbalans i poremećaj u proizvodnji hormona, posebice FSH (folikul stimulirajući hormon), koji kontroliraju proizvodnju spermatozoida u testisima. Ukoliko u tijelu nema dovoljno FSH-a, potrebno je razmotriti hormonsko liječenje te svakako konzultirati endokrinologa.

Ukoliko se spermatogeneza odvija, ali su spermići fragilni, spori, tromi, „jadni i čemerni”, rekao bi naš svijet, razlog može biti proširena spermatična vena varikokela. Riječ je, naime, o proširenju vena najčešće lijevog, a moguće i oba testisa (u 2 posto slučajeva). O tome sam vam već pisala nadugo i naširoko pa nije naodmet opet čitati stari, dobro poznati tekst na ovom našem blogu. Javlja se u prosjeku kod oko 15 posto muškaraca. Perzistentna i neliječena varikokela je obično uzrok muške neplodnosti, s obzirom na to da sporo otjecanje krvi može povisiti temperaturu testisa za oko 0,5-1 °C, što nepovoljno utječe na proizvodnju sperme koja u sebi sadrži nezgrapne, spore spermiće, koji nikako da stignu do cilja. Varikokela je uzrok neplodnosti u oko 25-40 posto svih neplodnih muškaraca. Bome, značajan je to postotak.

Loša sreća s proizvodnjom spermija može biti već u pubertetu, i to zbog pojave stvaranja antitijela na spermije. To vam je ona dobro poznata situacija – „ni rođena majka ga ne bi prepoznala”, a zapravo je riječ o prekomjernoj reakciji obrambenog sustava organizma koji proizvodnju sperme koja počinje tek tijekom puberteta prepoznaje kao strana tijela u organizmu te na njih razvija antitijela koja mogu umanjiti šansu za trudnoću.

I opet tu brigama nije kraj.

Još jedna prepreka mora biti dobro savladana da spermiji stignu na odredište, a to je da su dobro i pravilno razvijeni sjemenski kanalići. Mjesto radnje je takozvani epididimis, to je ono ekstremno bolno i osjetljivo mjesto na udarce i upalu. Da, da, to je ono mjesto koje, kada vas udare namjerno ili nenamjerno, pjevate sopranistički visoki C i brojite sve zvijezde sjevernog i južnog sazviježđa.

On se sastoji od dva do četiri metra dugog sustava kanalića kroz koji prolazi sperma i mjesto je to gdje spermiji zapravo sazrijevaju. Zbog upalnih procesa koji se događaju tijekom života može doći do stvaranja adhezije, odnosno sljepljivanja unutarnjih stijenki. Ukoliko dođe do ovog poremećaja transporta, spermiji se ne mogu povezati sa sjemenom tekućinom, što rezultira malim brojem normalnih spermija u ejakulatu ili njihovim potpunim izostankom. I tako pobrojasmo mnoštvo razloga zbog kojih bi oni „ugodni pucnjevi” u želji za ostvarivanjem potomstva zapravo mogli biti pucnjevi u prazno.

Svi ovi razlozi su jasni i znanstveno utemeljeni, no oni koji spadaju u skupinu okolišnih i vanjskih čimbenika su sljedeći: prekomjerna tjelesna težina te uska i nekomotna odjeća koja sputava muškost.

Muškarci moji, pustite ih da „dišu”, ne davite ih dok ne poplave u uskim trapericama i boksericama, molim vas! Raspojasajte svoju muškost. Budite mrvicu nježniji prema njima.
Nepravilna prehrana - poplava endogenih hormona, mahom ženskih, u bijelom mesu, udisanje određenih kemijskih supstanci (u pojedinim industrijama) te svakako pušenje cigareta -  duhanski dim i nikotin…, sve su to mali demoni koji su se urotili da vi ne biste kvalitetno zasijali svoje sjeme i produžili svoju lozu. No, ruku na srce, ako su oni razlogom, za to ste si sami krivi. Pa, zaboga, ne morate izgledati kao primabalerine u trapericama koje iscrtavaju baš sve, gušeći ono malo muškog ponosa što je nekada nesputano plesalo u pravim muškim 501 levisicama iz Trsta. Ovo sad je grjehota vas samih protiv sebe i svog postojanja.

No, sada šalu na stranu, kada je vrijeme za alarm i pokrenuti se s mjesta i koji je to prvi korak koji trebate učiniti? Svakako je neophodna konzultacija s vašim urologom koji će vas, nadam se, odmah uputiti da učinite nalaz spermiograma.

Nakon analiziranog uzorka vaše dragocjene izlučevine možete očekivati sljedeće, pomalo čudnjikave i zbunjujuće nazive dijagnoza.

Nakon analize vašeg uzorka prema broju spermatozoida u jednom mililitru ejakulata, možete očekivati sljedeće dijagnoze. Ukoliko ste sretnik, na nalazu će pisati sljedeće: u vašem uzorku nalazi se 60-120 miliona u mililitru, a to se naziva se normospermija. Ako ste pak manje sretni, vaš nalaz će izgledati ovako: u uzorku se nalazi 20-60 miliona u mililitru i to vam se pak naziva hipospermija. Ako ste se pak posvađali sa svim sretnim zvijezdama i ako je sreća baš kivna na vas, onda na nalazu piše sljedeće: manje od 20 miliona u mililitru i to se naziva oligospermija. No to još nije najgora stvar. Kako nesreća nikada ne dolazi sama, tako i u ovom slučaju kada u spermi nema spermatozoida, a na nalazu spermigrama piše azoospermija, znajte da ste se debelo zamjerili sreći, nebu i svim svecima. Sreća je otišla svojim putem, a vas ostavila u poprilično nezavidnoj situaciji. To je svakako razlog za zabrinutost i posjet liječniku te specijaliziranim poliklinikama za liječenje neplodnosti.

Kako god, na kraju svake priče postoji ono važno što treba zapamtiti, zapisati i razmotriti, a to je sljedeće. Muška neplodnost nije izolirani problem, nego sve učestalija pojava od velikog javnozdravstvenog značaja. Različiti su faktori koji na nju utječu, a dobra vijest je da na veliki broj njih možemo utjecati.

Stoga, dragi moji muškarci, molim vas da napravite update vlastite muškosti i vratite se na tvorničke postavke pravih iskonskih muškaraca. Vodite računa o svom zdravlju, pazite što i kako odijevate, jedite zdravo i umjereno, bavite se fizičkom aktivnošću, uključite dodatke prehrani za bolju spermatogenezu i volite svoje partnerice. Jer, što god pisalo na onom nalazu, zapamtite, za oplodnju su neophodni jedan spermij i jedna jajna stanica. Možda je bezbroj „pucnjeva u prazno“ poražavajuća statistika, ali jedan pravovremeni iz ljubavi dovoljan je da vas zauvijek ovjekovječi kao najupornijeg borca i najhrabrijeg muškarca. Jer ima li što ljepše nego kada vas to malo stvorenje u koje ste utkali ljubav i svoj genetski kod nazove „tata“? Za tu titulu niti jedna cijena, kao što su odricanje, trud i ulaganje u sebe, nije previsoka, zar ne? Ostajte mi zdravo!