Princezo, kandidat ste za hiruršku revaskularizaciju miokarda!

Autor: dr Lejla Divović-Mustafić, specijalista interne medicine

Bilo je suho i vruće tog poslijepodneva kada je Ernesto Schiaparelli ušao u do tada netaknutu grobnicu, kasnije u historiji poznatu pod oznakom QV 47, u predjelu Doline kraljica u Deir el Bahri kraljevskom hramu. Bio je to mukotrpan i dugotrajan rad, ali i tako umornom i iscrpljenom, nije mu smetao zadah netaknutog vječnog počivališta mrtvih. Te godine (cca 1903- 1905), vjerovatno je bio svjestan činjenice da će u historijskim udžbenicima njegovo ime zauvijek ostaviti trag, ali nije znao kakav će uticaj njegovo otkriće imati na tokove medicine nekih stotinjak godina poslije. Ono što je zatekao bili su mumificirani ostaci princeze Ahmose Meryet Amon, potomka incestoidnog braka faraona sedamnaeste dinastije Seqenenre Tao i njegove sestre Sitdjehuti. Od milja nazvana „Dijete mjeseca“, princeza je bila zakopana sa ostacima posude, dvadeset poglavlja iz egipatske Knjige mrtvih ispisanih na lanu, te kožnim sandalama - skromno. Prava dama. Smatra se da je princeza koja je živjela oko 1550 godina prije nove ere, u dobi od samo 40 godina, preminula od akutnog infarkta miokarda, u narodu poznatijeg kao srčani udar. Slučaj princeze Ahmose je 2011. godine privukao veliku pažnju, kao prvi poznati i naučno dokazani slučaj srčanog oboljenja u historiji čovječanstva. 

Za aterosklerozu ili, pojednostavljeno rečeno, suženje krvnih sudova se dugo godina smatralo da je bolest savremenog doba. Kako onda da su rezultati studije Horus, objavljene 2011. godine, dokazali postojanje CT-om potvrđenih aterosklerotskih promjena kod 52 mumije, od toga kod tri na koronarnim krvnim sudovima, tj. glavnim krvnim sudovima koji hrane srčani mišić? Čitaocima je vjerovatno jasno u kakvim su odnosima bile te 52 mumije. Ja, kao pasionirani ljubitelj historije, mada to nema nikakvoga značaja za čitalačku publiku, pokušavala sam danima razaznati ko je kome bio otac, majka, brat sestra... Čak sam crtala i porodično stablo, ali bezuspješno. Neka na kraju ostane da su svi nekako bili u rodu, što će dovesti do potvrde o genetskoj predispoziciji za nastanak bolesti. Naravno, ne znači da svi trebate pohrliti na genetsko testiranje. To vam ne bi savjetovali ni veći stručnjaci. Zašto? Zato što genetska nit u nastanku aterosklerostke bolesti nikada nije do kraja definisana i naučno dokazana. Znamo da je tako, ali koji gen i koja mutacija je za to zaslužna - na budućnosti je da pokaže. Šta ustvari trebate? Osvrnuti se oko sebe i upoznati se sa porodičnom anamnezom. Mada mladi liječnici brzo, često i nehajno, prođu kroz istu (i sama se ubrajam u takve), porodična anmneza je vrlo bitna  jer, ukoliko je dobro uzeta, može nam dati mnogo podataka o pacijentu koji, opravdano, baš i nije uvijek voljan podijeliti sve svoje tajne sa potpunim strancem. 

Princeze, koliko god to zvučalo „sterilno“, ne žive na vodi. Konkretno, zvijezda naše današnje priče voljela je dobro pojesti i to posebno meso bogato masnoćom: goveđe, svinjsko, pačije i guščije. Kada uzmete u obzir i činjenicu da je veći dio dana provodila negdje u hladu razmišljajući, uz obavezan staroegipatski dezert u vidu kriške hljeba obilno premazane medom, ne čudi činjenica da su viši staleži često obolijevali od šećerne bolesti.  

Princeza je patila i od upalnih procesa na zubima, od teške upale zglobova te od opetovanih parazitarnih infekcija. Tako mali organizam, a tako napaćen hroničnim upalnim procesima sa kojima se nije znao i nije mogao izboriti. Stručnjaci smatraju da je upravo generalizirana ateroskleroza nastala kao posljedica odgovora organizma na stalne napade ovih okidačkih faktora. 

I do čega se čovjek, tj. Egipćanin, na kraju dovede? Do toga da mu Anubis (staroegipatsko božanstvo zagrobnog života) paradoksalno izvaga srce. Ukoliko je bilo lakše od pera, pred vama bi bio vječni zagrobni život, a ukoliko je bilo teže, eh... Koliko se srce čuvalo, govori i činjenica da je bilo jedini organ koji je podlijegao procesu mumifikacije jer se smatralo da je centar inteligencije i osjećaja i da je neophodan svakoj osobi u zagrobnom životu. 

I dosta o princezi i mumifikaciji i zagrobnom životu ... 

Puno sam tekstova pregledala i svi se na kraju slažu u jednoj činjenici, a to je da je neprikosnoveni otac rane moderne medicine Perzijanac koji je živio i djelovao u periodu Zlatnoga doba Islama. Medicina mu je bila prelagana u odnosu na matematiku i filozofiju te ju je savladao u periodu od šesnaeste do osamnaeste godine života kada počinje djelovati kao samostalni liječnik. Ibn Sina, kroz historiju poznatiji kao Avicenna, bio je genije. Tako bi ga vjerovatno okarakterisale današnje generacije. Kao istinski zaljubljenik Aristotelovog opusa i djelovanja, kao i on vjerovao je u kardiocentričnu hipotezu - srce je u centru svega. Primitivne životinje su mogle da se kreću i da osjete i bez mozga, mozak nije odgovoran za osjećaje i mehaničke kretnje jer je udaljen od srca i kao takav je hladan. 

Jedan je od prvih u islamskom svijetu koji je prepoznao važnost obdukcije kao metode učenja te ju je zagovarao u svom Medicinskom kanonu, izdatom negdje oko 1020. godine. U spomenutoj knjizi koja se i danas koristi kao alfabet Unani sistema liječenja, opisuje aortu kao glavni krvni sud koji posjeduje tri zaliska, sposobna da se sa svakim srčanim otkucajem otvore i propuste krv koja nosi toplotu i vitalnost ostalim organima. Aterosklerozu je definisao kao lokalnu koncentraciju atipičnih sastojaka koji mogu dovesti do opstrukcije. Mene, konkretno, je fascinirala činjenica da je bio autor i Knjige bolesti srca („Kitabal Adviyt al Qalbiye“), prve knjige islamskog svijeta koja je u XIV stoljeću prevedena na latinski jezik. To je ujedno i prva knjiga koja je dala tačan opis 83 jednostavna i 17 složenih lijekova, podijeljenjih u tri grupacije: stimulansi, diuretici, inhibitori. Porijeklo esencija moglo je biti biljno, životinjsko i mineralno, a pravili su se i koristili u formi eliksira, pilula, sirupa. Za svaki lijek ponaosob, navodio bi  mehanizam djelovanja na organ, jačinu i način doziranja. Tako se prvi put spominje lijek „zarnab“ – u prevelikim dozama toksični alkaloid dobiven iz tisovine, koji djeluje na relaksaciju srčanog mišića. 

Nadam se da ćemo se dugo družiti... Ako ćemo biti prijatelji, htjela bih vas naučiti kako da, kao i ja, volite srce i ponešto o njemu i naučite.  Kod mene, ljubav se desila na prvi pogled kada sam, kao studentica davne 2006. godine, vidjela srce uživo po prvi put... I ta ljubav traje i danas. Lagala bih ako bih rekla da moji najbliži nisu ljubomorni, ali prihvatili su suživot i ... recimo da se slažu. Naučite slušati svoje srce, vodite računa o njemu, ne sekirajte ga i nikada ne dopustite da postane teže od pera. 

„Velik je onaj koji nije ostao bez djetinjeg srca.“ (Mencius)

Do sljedećeg puta ...