Psihijatar, psiholog, psihoterapeut - da ili ne, kad je pravo vrijeme?

Autor: Dr. Senka Gaković-Jovanović, specijalista psihijatar, psihoterapeut

Da li ste ikada razmišljali o tome da potražite pomoć od stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja? Vjerovatno mnogi jesu razmišljali, ali se mnogi nisu ni odlučili na taj korak.

I na kraju, nakon vjerovatno dužeg promišljanja, pretpostavljamo da ste imali nedoumicu kome otići. Psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu. Često se srećemo u praksi upravo s ovakvim pitanjima i nedoumicama ljudi. Uobičajene su predrasude da kod psihijatra idu oni „ludi“, s dijagnozom, kod psihologa idu djeca ili oni „manje ludi“. Psihoterapeut je termin savremenog doba (na našim prostorima pogotovo), ima prizvuk elitizma, doživljava se samo kao pasivno ležanje na kauču ili kao kafa s drugaricom. I nova kategorija koja promoviše životni uspjeh tzv. lifecouching ne može se ugurati u ovaj trojac.

Pa da razjasnimo i olakšamo Vam  dilemu. Psihijatar je ljekar sa završenom specijalizacijom iz oblasti psihijatrije. Stoga ima znanje da Vam, na primjer, razluči dilemu da li je Vaš problem tjelesne ili psihičke prirode. Ima mogućnost bezbjedne primjene lijekova (ako su Vam potrebni) koji se mogu kombinovati i s raznim vidovima psihološke pomoći - savjetovanje. U krajnjem slučaju, obavićete jedan razgovor, saslušaće samo vas i Vaše probleme i dobićete smjernicu za dalje.

Psiholog  stiče znanje  na filozofskom fakultetu (a čovjek je biopsihosocijalno biće) i može da radi u raznim oblastima društva. Psiholog koji radi u zdravstvenoj ustanovi uglavnom ima i specijalizaciju medicinske/kliničke psihologije. I kod psihologa ćete dobiti valjan razgovor, nekoga ko će vas stručno saslušati, ako je potrebno uraditi i set psiholoških testova. I na kraju, i od psihologa ćete dobiti odgovor  da li ste na pravom mjestu (u zavisnosti od Vaših potencijala, kapaciteta, ali i potreba). Psiholozi će vas uputiti psihijatru ako Vam trebaju lijekovi (oni to znaju da prepoznaju), a psihijatar će vas uputiti psihologu na psihološku procjenu (oni testovi koje smo spomenuli). Ti testovi ništa ne bole, a nama u radu pomažu da sagledamo kapacitete i funkcionalnost klijenata, te da pratimo efekte liječenja. 

Psihoterapeut može biti i psihijatar i psiholog, ali mora da ima dodatno obrazovanje iz oblasti psihoterapije. Postoje razni modaliteti psihoterapije, među kojima su najpoznatiji: bihejvioralna, kognitivna, porodična, geštalt, psihoanalitička itd. Pa, gdje sada krenuti? U principu, ni s jednom nećete pogriješiti zato što je cilj psihoterapije Vaš lični rast i razvoj. Možda je baš to ono što Vam lijekovi ne mogu da omoguće (ali mogu da naprave dobre preduslove da radite na sebi). Samim tim što se došli kod profesionalca iz oblasti mentalnog zdravlja on će Vam dati adekvatne smjernice i predložiti plan liječenja i zajedničkog rada. 

Koji bi bili razlozi da posjetite nekog od ovih stručnjaka? Svaki razlog koji vas brine je dovoljno dobar razlog da potražite pomoć. Ako ste iscrpili sve lične kapacitete, ako imate utisak da tapkate u mjestu i trošite previše vremena i energije promišljajući o istim stvarima bez rješenja, možda je pravi momenat da probate nešto novo. Najčešće nam se javljaju osobe koje iznose poteškoće s nošenjem s opštim životnim problemima, s nerazumijevanjem u komunikaciji, ali i ličnim nesigurnostima. Uobičajene teme na kojima se radi su: velike životne odluke, tugovanje, teškoće na poslu, razvod, prekid, usamljenost, ljutnja, razočarenje, strahovi, akademske teškoće, roditeljske uloge i kompetencije, nošenje sa stresom, rješavanje životnih problema, ali i mnogi drugi. 

Neki ljudi nisu sigurni da li im uopšte treba psihoterapija. Često se porede s drugima, što nije dobro. Ono što jedni mogu, drugi ne mogu. Iako većina ljudi misli da se psihoterapeutu treba javiti kad dobije dijagnozu psihičke bolesti – to nije istina. Tretman psihologa, psihijatra ili psihoterapeuta vas ne čini ludima. Možda ste samo malo hrabriji od drugih i želite više i bolje odgovore za sebe. 

Ljudi često predugo čekaju da se jave za stručnu pomoć te im se tegobe pojačavaju i mogu progredirati do nivoa mentalnog poremećaja. Ali ni tada nije kasno.

Neki ljudi smatraju da istu stvar mogu dobiti od prijatelja. Kao što terapija ne može da zamijeni prijateljstvo, ni prijateljstvo ne može da zamijeni terapijski odnos. Čak i ako imate prijatelja psihologa, psihijatra ili psihoterapeuta, nemojte ići kod njega, s njim njegujte prijateljstvo. Već ste na dobitku što će Vam moći preporučiti stručnog kolegu.

Kako terapija izgleda? Terapija počinje susretom u kom se terapeut i klijent upoznaju te klijent priča o razlogu dolaska. Dogovara se plan rada na problemu. Terapeut će stvoriti atmosferu u kojoj će se klijent osjećati sigurno da dijeli svoje misli, brige i osjećanja. Na terapiji možete reći sve što želite (diskrecija je dio profesionalnog kodeksa). Terapeut vas neće prisiljavati da s njim dijelite više nego što želite i za šta ste u datom trenutku spremni. Terapeut nije sudija, neće Vam dati „čarobnu formulu“ za rješenje svih problema, niti će da donosi odluke umjesto vas. Terapija je proces, nećete dobiti brze odgovore. Kao i za svaku kvalitetnu promjenu, potrebni su vrijeme, posvećen rad i strpljenje. Psihoterapija nas oslobađa, relaksira, ali nekad zna i da zaboli. 

I na kraju, kao odgovor na početno pitanje, važnija stvar od terapijskog usmjerenja je dobar odnos između terapeuta i klijenta. Imate pravo da promijenite terapeuta čak i ako je on i najpoznatiji u Vašem gradu. 

Dakle, psihijatar, psiholog i psihoterapeut ne isključuju jedan drugog. Terapija može biti usmjerena samo u jednom pravcu ili integrativno. 

Nadamo se da smo Vam pojasnili neke nedoumice, ostalo je na Vama. 

Prvi korak ka promjeni je najteži. U svakom slučaju, ništa ne možete da izgubite.