Ya Aburnee

Autor: dr Lejla Divović Mustafić, specijalista interne medicine

Arapski: “ya ҆ aburnee” - sahrani me (voljeti nekoga toliko da je život sa njim nemoguć, kao i život bez njega)

Da, zaljubljena sam u ime Lejla. I nije bitno što je 1982. godine devedeset posto novorođenih curica dobilo to ime. I da, 1981. godine Vajta je pobijedio na Jugoviziji sa istoimenom pjesmom. Ludilo je išlo i dalje. Da li znate da sam kćerki htjela dati izvedenicu toga imena - Layla? Suprug je spasio situaciju predloživši drugo ime – Mela, koje ona danas tako krasno nosi. Shvatam da bi to bio najteži oblik narcisoidnosti, dijete bi u pubertetu vikalo “mama uništila si mi život”, ali tada… Znate kako to već ide, trudnoća, hormoni, kilogrami i moja prirodna tvrdoglavost. Helem, da se vratimo imenu. I ja sam, kao i svako žensko živo biće osamdesetih, ime dobila po Vajtinoj Lejli, mada otac tvrdi da sam ga dobila zbog mističnog značenja: “vrlo tamna, duga noć, najljepša od svih noći” (arapski), a ja se na pragu četrdesetih još uvijek potajno nadam da je sve to greška, da mi je otac bio hipik (nije!) i da sam ime dobila po najčuvenijoj od svih – Claptonovoj Layli. 

“Layla” je prvi put objavljena 1970. godine, kao trinaesta po redu pjesma jedinog studijskog albuma pod nazivom “Layla and Other Assorted Love Songs”, grupe Derek and the Dominos. Clapton koji ju je napisao, uz asistenciju bubnjara Jima Gordona, posvetio ju je tadašnjoj ljubavi, engleskoj manekenki Pattie Boyd. I tu ne bi bilo ništa čudno da Pattie nije u to vrijeme bila supruga Claptonovog najboljeg prijatelja Georga Harrisona, gitariste grupe Beatles. Pjesmu je prvi put čula neposredno pred objavljivanje. Pozvao ju je u mali stan u londonskoj četvrti South Kensington i odsvirao joj “Laylu” tri puta zaredom, netremice je gledajući, očekujući od nje da ostavi supruga. Bila je postiđena i preneražena jer je, prema vlastitim riječima, imala osjećaj da će svako ko bude čuo pjesmu znati da je posvećena njoj. Supruga nije ostavila sve do 1974. godine, a Clapton je obolio od Takotsubo kardiomiopatije (TK) (japanski: tako - hobotnica, tsubo - lonac, kotao, amfora), bolesti popularno nazvane “sindrom slomljenog srca”. To sam, naravno, izmislila zbog dodatne dramaturgije. Eric Clapton nije bolovao od TK, prvo zato što je njegova primarna bolest bila ovisnost o alkoholu i narkoticima, drugo zato što je bolest prvi put opisana tek 1991. godine od strane japanskog naučnika Satoa, a treće zato što 90 posto pacijenata čine žene životne dobi od 58 do 75 godina. Ipak, najmlađi registrovani pacijent je bio desetogodišnji dječak. 

TK se definiše kao prolazno, reverzibilno oštećenje funkcije lijeve srčane komore, nastalo djelovanjem primarnih i sekundarnih okidačkih faktora. Primarni okidači su emotivni ili fizički stres, dok sekundarni okidači u svojoj etiologiji mogu imati endokrine, neurološke, respiratorne, psihijatrijske uzroke, ali i stanja poput carskog reza ili akutne sepse. Mada se tačan mehanizam nastanka bolesti još uvijek ne zna, u literaturi se može pronaći da TK, između ostaloga, nastaje kao posljedica: a) prolaznog suženja ili spazma koronarnih krvnih sudova (krvni sudovi koji ishranjuju srčani mišić), b) disfunkcije na nivou srčane mikrocirkulacije, c) mehaničke opstrukcije izlaznog dijela lijeve komore, d) direktnog oštećenja srčanog mišića kateholaminama (adrenalin i noradrenalin), fiziološki prisutnih u našem organizmu koji se karakteristično ekscesivno luče u stanjima intenzivnog stresa. Bolest se najčešće javlja u ljetnom ili zimskom periodu, a u kliničkoj slici dominiraju: razarajuća bol u grudima, dispnoa (otežano disanje), sinkopa (kratkotrajni gubitak svijesti). 

S obzirom da ovi simtomi mogu diferencijalno-dijagnostički upućivati na akutni infarkt miokarda (AIM), prilikom postavljanja dijagnoze, primarno je potrebno uraditi EKG. Podsjećanja radi za kolege koje eventualno budu čitale ovaj članak, na EKG-u se može evidentirati elevacija ST segmenta, najčešće u prekordijalnim odvodima od V2 - V5, bez depresije u recipročnim odvodima, odsustvo Q zupca, omjer sume ST elevacije od V4 - V6 naspram sume elevacije od V1 - V3 veći od 1, prolongiran QT interval. Markeri srčanog oštećenja (nekroze miokarda) su povišeni, ali ne značajno kao što bi to bio slučaj kod AIM. S druge strane, markeri srčanog popuštanja BNP (Brain Natriuretic Peptide)/NT pro BNP (N terminalni fragment BNP-a) značajno su povišeni. Zlatni standard dijagnostičkog protokola je ipak koronarografija (angiografski pregled kojim je vizualizacija krvnih sudova srca rendgenskim zrakama moguća nakon intravenskog ubrizgavanja jodnog kontrastnog sredstva) te ehokardiografija (ultrazvuk srca). Koronarografijom će se utvrditi da su krvni sudovi srčanog mišića bez signifikantnih suženja, što nije slučaj kod AIM. Ultrazvuk srca će pokazati tipičan izgled srca po kome je bolest dobila ime - izgled japanske amfore za hvatanje hobotnica. Baloniran izgled srca javlja se kao posljedica smanjene pokretljivosti vrha te prednjeg, donjeg i lateralnog zida lijeve komore. Srčana snaga lijeve komore pada na 20 do 49 posto, što može biti značajno imajući u vidu da se smatra da su vrijednosti 53 posto i preko, vrijednosti karakteristične za očuvanu snagu. Upravo taj podatak se dovodi u korelaciju sa simptomatologijom: slabost, malaksalost, smanjena tolerancija na napor, kratkoća daha, gušenje, ponekad uz subjektivni osjećaj “preskakanja srca”. Ono što ovu bolest čini drugačijom od ostalih je njena reverzibilnost. Naime, u većini slučajeva simptomi se povuku nakon mjesec dana, mada period praćenja iznosi od tri do šest mjeseci, u zavisnosti od težine kliničke slike.  Jednom kada se bolest stavi pod kontrolu, mogućnost ponovne pojave simptoma iznosi svega pet posto. Nije utvrđena genetska predispozicija za obolijevanje od TK niti standardni faktori rizika doprinose pojavi bolesti. Teže komplikacije su rezervisane za muški spol i javljaju se kod 20 posto svih oboljelih. U akutnoj fazi TK se tretira po protokolima za srčano popuštanje, dok su u periodu praćenja u kućnim uslovima benefit pokazali antitrombocitni lijekovi (acetilsalicilna kiselina) te skupina lijekova koji pripadaju ACE inhibitorima i beta blokatorima, sa funkcijom očuvanja srčanog mišića i sprečavanja trajnog remodelinga lijeve komore.

Naiđu ti dani kada se u našoj kući “Layla” sluša “na maksimumu”. Sreća, rodila sam sebi srodnu divlju malu dušu koja je fan svega onoga što definiše i mene. Kada krene prvi riff, kreće bjesomučna potraga za plastičnom ljubičastom gitarom, kulturna krađa mojih sunčanih naočala i ludilo. Ona sanja da će u slobodno vrijeme, nakon što završi sa vizitom u bolnici (kao šefica jer šta bi drugo mogla da bude), biti rok zvijezda. Vidim joj to po osjećaju za ritam koji prati lijevom nogom i iskrom u očima… Ja sanjam kako sam nekada znala svirati “Laylu”. Da me život odveo nekim drugim putem, da li bi i mene, kao i Claptona, na virtuoznost mogla inspirirati perzijska poema pjesnika Nizami Ganjavija iz 1192. godine o tragičnoj ljubavi Qays ibn al- Mulawwaha i njegove rođake Layle bint Mahdi, rođenih u provinciji Al - Aflaj negdje oko 24. godine po Hidžri? Qays je toliko bio opčinjen Laylom da nije propuštao niti jednu priliku da svijetu pripovijeda o njenoj ljepoti i njegovoj ljubavi. Zato mu dadoše nadimak Majnun (arapski – medžnun, luđak). Laylin otac ga odbi kao prosca te dade Laylinu ruku drugome. Nisu imali potomke, brak nikada nije konzumiran. Jedino o čemu je Layla razmišljala bio je Majnun koji je život proveo u pustinji kao samotnjak, beduin, u pijesku pišući pjesme posvećene Layli. Od slomljenog srca, prvo je umro Laylin suprug, a potom i ona. Majnuna, kome se gubio svaki trag, našli su na njenom mezaru. Legenda kaže da je ispustio posljednji dah dozivajući je.  

Za sve one kojima je neka Lejla slomila srce i za sve Lejle kojima to tako dobro ide od ruke.