Giht – tihi metabolički poremećaj koji može ugroziti zglobove i bubrege

AUTOR: Dr. Nadina Avdić-Jahić, specijalizantica interne medicine

Mokraćna kiselina je prirodni produkt metabolizma, ali njen višak može biti opasan. Giht nije samo bolest zglobova – on je znak metaboličkog disbalansa u organizmu. Pravovremenim prepoznavanjem rane faze bolesti i kontrolom nivoa mokraćne kiseline možemo spriječiti bolne napade, oštećenje zglobova i komplikacije po bubrege i kardiovaskularni sistem.

Šta je giht
Giht je metabolička bolest koja nastaje zbog povišenog nivoa mokraćne kiseline u krvi. Kada koncentracija postane previsoka, kristali urata talože se u zglobovima i okolnim tkivima, izazivajući upalu i intenzivne bolove.

Iako se giht najčešće povezuje s iznenadnim napadima artritisa, riječ je o sistemskom metaboličkom poremećaju koji može zahvatiti i bubrege. Dugoročno, povišen nivo mokraćne kiseline povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, a neliječena hiperurikemija može dovesti do hroničnih komplikacija u zglobovima.

Klinički oblik bolesti varira od asimptomatske hiperurikemije, preko povremenih napada artritisa, do hroničnog oštećenja zglobova i formiranja tofusa – čvorića nastalih taloženjem kristala mokraćne kiseline u mekim tkivima.

Podsjetnik: Giht je više od povremenog bola u zglobu – on je znak metaboličkog disbalansa u organizmu.

Podjela i klinički oblici
Giht se klasificira prema toku bolesti:

• Asimptomatska hiperurikemija – povišen nivo mokraćne kiseline bez kliničkih simptoma.
• Akutni gihtni artritis – iznenadni napadi bola, crvenila i otoka zgloba, najčešće palca stopala. Napadi mogu trajati nekoliko dana, a bol je često vrlo intenzivan.
• Interkritični giht – period između akutnih napada, obično bez simptoma, ali s postepenim taloženjem kristala u zglobovima.
• Hronični tofusni giht – dugotrajna bolest s taloženjem kristala u zglobovima i mekim tkivima, uz nastanak tofusa i moguću deformaciju zglobova.

Podsjetnik: Nagli bol i otok zgloba, posebno palca stopala, često su prvi znak gihta i zahtijevaju pravovremenu procjenu.

Uzroci
Povišen nivo mokraćne kiseline može nastati zbog prekomjerne proizvodnje ili smanjenog izlučivanja iz organizma.

Najčešći faktori rizika uključuju: genetsku predispoziciju, smanjenu funkciju bubrega, prekomjernu konzumaciju hrane bogate purinima (crveno meso, iznutrice, određene vrste morskih plodova), prekomjernu konzumaciju alkohola, gojaznost i primjenu određenih lijekova, posebno diuretika.

Često je kombinacija faktora ključna – naprimjer, gojaznost i prehrana bogata purinima zajedno povećavaju nivo mokraćne kiseline više nego svaki faktor pojedinačno.

Simptomi
Najčešći simptom gihta je nagli, intenzivan bol u zahvaćenom zglobu, obično tokom noći. Bol je praćen crvenilom, otokom, povećanom osjetljivošću na dodir i ograničenom pokretljivošću.

U uznapredovalim slučajevima mogu se javiti i tofi – čvorići nastali taloženjem kristala u mekim tkivima koji mogu uzrokovati trajno oštećenje zglobova.

Podsjetnik: Neliječena hiperurikemija može dovesti do ponavljanih napada gihta, hroničnog oštećenja zglobova i povećanog rizika za bubrežne kamence.

Dijagnostika
Dijagnostika gihta zahtijeva kombinaciju anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih analiza i radioloških pretraga.

• Prvi korak u dijagnostičkom procesu predstavlja anamneza i klinički pregled pacijenta. Ljekar obraća pažnju na tipične simptome, poput iznenadnog nastanka intenzivnog bola u zglobu, otoka, crvenila i lokalnog povećanja temperature kože. Najčešće je zahvaćen zglob palca stopala, ali upala može zahvatiti i druge zglobove, poput skočnog zgloba, koljena, ručnog zgloba ili malih zglobova šake.
• Ključni laboratorijski test u dijagnostici gihta je određivanje nivoa mokraćne kiseline (urat) u krvi. Normalne referentne vrijednosti mokraćne kiseline obično iznose približno 208–428 µmol/L (3,5–7,2 mg/dL) kod muškaraca i 155–357 µmol/L (2,6–6,0 mg/dL) kod žena. Vrijednosti iznad ovih granica označavaju hiperurikemiju, koja predstavlja najvažniji faktor rizika za razvoj gihta. Ipak, važno je naglasiti da povišena mokraćna kiselina ne znači uvijek da osoba ima giht, kao što i tokom akutnog napada vrijednosti ponekad mogu biti normalne.
• Najpouzdanija metoda potvrde dijagnoze jeste analiza sinovijalne tečnosti iz zahvaćenog zgloba. Tokom ovog postupka uzima se mala količina zglobne tečnosti i mikroskopski analizira. Prisustvo igličastih kristala mononatrij-urata predstavlja specifičan nalaz koji potvrđuje dijagnozu gihta.
• U laboratorijskoj obradi često se određuju i parametri upale, poput C-reaktivnog proteina (CRP) i sedimentacije eritrocita (SE). Kod akutnog napada gihta CRP je često povišen (obično iznad 5 mg/L), dok se vrijednosti sedimentacije eritrocita mogu povećati iznad 20–30 mm/h, što ukazuje na prisustvo upalnog procesa u organizmu.
• Procjena funkcije bubrega također je važan dio dijagnostičkog postupka, jer bubrezi imaju ključnu ulogu u izlučivanju mokraćne kiseline. U tom kontekstu određuju se vrijednosti kreatinina i uree u krvi, kao i procjena glomerularne filtracije (eGFR). Poremećena funkcija bubrega može dovesti do zadržavanja mokraćne kiseline i povećati rizik od razvoja gihta.
• U određenim situacijama koriste se i slikovne dijagnostičke metode. Rendgenski snimci zglobova mogu pokazati promjene karakteristične za dugotrajni giht, poput erozija kostiju i deformacija zgloba. Ultrazvuk zglobova može otkriti taloženje kristala urata u mekim tkivima i zglobnoj hrskavici, dok naprednije metode, poput dual-energy CT-a, omogućavaju vrlo precizno prikazivanje naslaga mokraćne kiseline.

Sveobuhvatna dijagnostika omogućava ne samo potvrdu bolesti već i procjenu njenog stadija, eventualnih komplikacija i pridruženih metaboličkih poremećaja. Na osnovu ovih nalaza ljekar može odabrati najefikasniji terapijski pristup i preporučiti odgovarajuće mjere za dugoročnu kontrolu nivoa mokraćne kiseline.

Klinički pregled
Ljekar procjenjuje zahvaćene zglobove, prisutnost otoka, crvenila, toplote i ograničene pokretljivosti. Tipičan je napad na palcu stopala, ali bolest može zahvatiti i zapešća, koljena i laktove.

• Laboratorijske pretrage i orijentacione vrijednosti – nivo mokraćne kiseline u krvi: normalno 240–420 μmol/L (4–7 mg/dL); iznad ovog nivoa ukazuje na hiperurikemiju.
• Parametri upale: CRP i sedimentacija, koji mogu biti povišeni tokom akutnog napada.
• Funkcija bubrega: kreatinin i eGFR, jer smanjena funkcija bubrega doprinosi akumulaciji mokraćne kiseline.

Podsjetnik: Povišen nivo mokraćne kiseline u krvi je ključni laboratorijski pokazatelj, ali kombinacija kliničkih i laboratorijskih nalaza osigurava preciznu dijagnozu.

Liječenje
Terapija gihta ima dva glavna cilja:

• smanjenje bola i upale tokom akutnog napada
• dugoročna kontrola nivoa mokraćne kiseline kako bi se spriječili ponovni napadi i komplikacije.

Akutni napadi
Koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL), kortikosteroidi ili kolhicin, u zavisnosti od težine simptoma i prisutnih komorbiditeta.

Dugoročna kontrola
Lijekovi koji smanjuju stvaranje mokraćne kiseline (alopurinol, febuksostat).

Lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline (probenecid), posebno kod pacijenata s normalnom funkcijom bubrega.

Promjena životnog stila
Prilagođena prehrana i kontrola tjelesne težine ključni su za dugoročno održavanje normalnog nivoa mokraćne kiseline. Preporučuje se smanjenje unosa crvenog mesa, iznutrica i određenih morskih plodova, umjerena konzumacija alkohola, posebno piva i žestokih pića, te redovna fizička aktivnost.

Podsjetnik: Pravilna prehrana, kontrola tjelesne težine i farmakološka terapija zajedno smanjuju rizik od ponovnih napada i hroničnog oštećenja zglobova.

Zaključak
Giht je metabolička bolest povezana s povišenim nivoom mokraćne kiseline koja može izazvati bolne upale zglobova, formiranje tofusa i hronične komplikacije. Pravovremena dijagnoza, adekvatno liječenje i promjena životnog stila ključni su za kontrolu bolesti, smanjenje bolova i prevenciju ponovnih napada.
Podsjetnik: Rano prepoznavanje gihta i pravilno upravljanje nivoom mokraćne kiseline pomažu u očuvanju zglobova, bubrega i kardiovaskularnog sistema, čime se značajno poboljšava kvalitet života.